Wahdetu-l-kesret(Jedinstvo mnoštva )
Posts
22.07.2013.

Načini na koje se zalutala omladina koja se bavi tekfirom i bombardovanjem suprotstavlja islamu

Načini na koje se zalutala omladina koja se bavi tekfirom i bombardovanjem suprotstavlja islamu (1)

 

Omladina koja je iskušana činjenjem tekfira (2) i bombardovanja suprotstavlja se islamu na mnoge načine.

 

Dovoljno je počiniti samo jedan od tih grijeha, pa šta je sa činjenjem svih njih? Ovo je kratka lista nekih od stvari koje oni rade, a kojima se islam protivi, zajedno sa dokazima koji potvrđuju ozbiljnost i opasnost tih grijeha.

 

1. Tekfirenje drugih muslimana

 

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: “Svako ko kaže svom bratu, ‘Nevjerniče!’ to (presuda nevjerstva) se vraća na jednog od njih – na onoga ko je optužen ili se vraća onome ko optužuje.” (3)

 

U hadisu koji prenosi Ebu Zerr, radijallahu anhu, on, sallallahu alejhi we sellem, je također rekao: “Ko god optuži nekog za nevjerstvo ili kaže: ‘O, neprijatelju Allaha!’, a on zapravo nije takav, to se vraća na onog ko optužuje.” (4)

 

Ako je ovakva presuda za tekfirenje samo jedne osobe, šta je sa tekfirenjem cijele nacije?!

 

2. Bespravno ubijanje muslimana

 

Allah, subhanehu we te’ala, kaže: “Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo nehotice.” (En-Nisa, 92)

 

Također kaže: “Onome ko namjerno ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega srdžbu Svoju i prokletstvo spustiti i patnju mu veliku pripremiti.” (En-Nisa, 93)

 

Allah, subhanehu we te’ala, također kaže: “Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.” (El-Maida, 32)

 

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: “Prva stvar za koju će se suditi čovječanstvu na Dan proživljenja bit će krvoproliće (ubistvo).” (5)

 

On, sallallahu alejhi we sellem, je također rekao: “Čovjek će se osjećati ugodno u svojoj vjeri sve dok ne bude prolijevao krv koja mu je zabranjena.” (6)

 

Džundub ibn Abdullah, radijallahu anhu, jedan od ashaba poslanika Muhammeda, rekao je: “Prvo što će od čovjekova tijela propasti jest njegov trbuh, zato ko može da ne jede ništa osim dozvoljenog, neka tako postupi. Ko može postići da se između njega i Dženneta ne ispriječi ništa, ne dozvoljavajući da mu se šaka napuni krvlju koju je prolio, neka takav bude.” (7)

 

El-Hafiz ibn Hadžer je u svojoj knjizi, “Fethul Bari”, nakon što je spomenut ovaj hadis od el-Tabarija u marfu (8) obliku, rekao: “Čak i da nije prenesen tačno u marfu’ obliku, još uvijek se smatra da je dostigao nivo Poslanikove izjave, budući da to nije nešto što bi znao ili rekao neki ashab, bazirano na mišljenju jedne osobe. To je ozbiljna presuda za bespravno ubijanje muslimana.”

 

3. Počinjavanje samoubistva

 

Allah, subhanehu we te’ala, kaže: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.” (En-Nisa, 29-30)

 

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: “Ko god nečim počini samoubistvo na ovom svijetu, time će biti kažnjen na Danu proživljenja.” (9)

 

4. Ubijanje nemuslimana kojima je obećana bezbjednost

 

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: “Ko god ubije mu’ahida /10/ neće čak ni osjetiti džennetski miris, a njegov miris se osjeti na četrdeset godina hoda.” (11)

 

O situaciji kada bude ubijen nehotice (dok živi među muslimanima), Allah, subhanehu we te’ala, kaže: “A ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba – vjernika. Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca.” (En-Nisa, 92)

 

Autor: Šejh ‘Abd al-Muhsin al-’Abbad

 

 

Bilješke:

 

(1) Ovaj prijevod se sastoji od nekoliko tačaka objašnjenih u djelu Abdul-Muhsina el-Abbada: “Podsjetnik onima koji su opsjednuti tekfirom i bombardovanjem”.

(2) Tekfir: Izopćavanje i nasumično smatranje i etiketiranje muslimana kao nevjernika. (bilješka prevodioca)

(3) Bilježe Buharija (br. 2104) i Muslim (br. 216), a ova formulacija je iz Muslimove zbirke.

(4) Bilježi Muslim (br. 217).

(5) Bilježe Buharija (br. 6824) i Muslim (br. 1278).

(6) Bilježi Buharija (br. 6826).

(7) Bilježi Buharija (br. 752).

(8) Marfu’: Vrsta hadisa; predstavlja izjavu nekog od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ali je dostigla status izjave samog Poslanika, obično zbog toga što sadrži nešto što bi samo Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mogao znati ili reći. (bilješka prevodioca)

(9) Bilježe Buharija (br. 2047) i Muslim (br. 176).

(10) Mu’ahid: Nemusliman kome su muslimani garantovali bezbjednost i sigurnost mirovnim sporazumom, povjerenjem ili čak označavajući to na vizi za ulazak u muslimansku državu. (bilješka prevodioca)

(11) Bilježi Buharija (br. 3166).

 

www.facebook.com/groupsmuslim photo: identitiy Muslim_Identity_by_UnitedUmmah.jpg

20.07.2013.

VJEROVJESNIKOV,S.A.V.S.NAGOVJEŠTAJ UBISTAVA MEĐU VJERNICIMA

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je nagovijestio:
"Pred Kijametski dan pojavit će se mnogo ubistava,

ali ne ubistava nevjernika, nego ubistava između

mojih sljedbenika, tako da će čovjek sresti svoga

brata i ubiti ga. Od većine ljudi tog vremena bit će

oduzeta pamet, slijedit će one koji su slaboumni i

većina će misliti da su u pravu, a oni neće biti u pravu!"



(Hadis je vjerodstojan i bilježe ga Ibn Madže,

Ahmed, El-Bezzar, Ebu Ja'la i Ibn ebi Šejbe)


Danas je to itekako primjetno u ummmetu

Muhammeda, s.a.v.s., gdje različite grupacije,

smatrajući da jedine baštine pravu i nepatvorenu

istinu, optužuju druge muslimanske grupacije i

dozvoljavaju prosipanje njihove krvi i smatraju

njihovo ubijanje i uništavanje svojom svetom

dužnošću!
Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno nagovještava da

će im pamet biti oduzeta, što je i primjetno kod

velikog broja današnjih muslimana!


I, STVARNO, SAMO SLABOUMNI MOGU UBIJATI DRUGOGA MUSLIMANA!!!

 

Dr. Šefik Kurdić

Akos.bA

http://www.akos.ba/duhovnost/islamske-teme/vjerovjesnikov-s-a-v-s-nagovjestaj-ubistava-medu-vjernicima

06.07.2013.

TRN LOŠE NARAVI

Trn se podmlađuje a ti stariš,

brzo će doći vrijeme da će te sasvim nestati.

 

Trn,znaj,to je loša narav,

mnogo puta je prolaznike ogrebao po nogama.

 

Često puta zbog loše naravi budeš rastrgan,

to ne osjećaš,jer si opor i bezosjećajan.

 

Ako ti i patnje drugih ne osjećaš,

i štete koje prouzrokuješ drugima,ne vidiš.

 

Ako si čovjek nedozvan prema svojim postupcima,

dobit ćeš jednu kušnju i patnju i za sebe i za druge.

 

Idi,uzmi sjekiricu i junački udari i izvadi trn iz sebe,

kao što je Alija izvalio vrata(na Hajberu).

 

Ili prenesi onaj trn u svoj cvijetnjak,

prikuči mu svjetlo tvoga druga.

 

Da svjetlo tvoga druga nadvlada tvoju vatru,

ili da se trn među ružama oplemeni.

 

Ti si kao pakao a on(drug)kao vjernik,

mu'min može ugasiti vatru u tebi.

 

Pakao mu veli:O care!Prođi brzo pored mene,

Jer će tvoje svjetlo uništiti moju vrelinu.

 

Vatra se trne svjetlom mu'mina,

jer suprotnosti jedna drugu uništavaju.

 

Na Dan pravde,vatra će biti protiv svjetla,

jedno se povećava od tegobe a drugo od dobrote.

 

Ako želiš utrnuti vatrino zlo,

polij vatru vodom milosti.

 

Vjernik je česma iz koje teče voda milosti,voda

koja život daje,to su čiste duše dobročinitelja.

 

Tvoj nefs bježi od vode koja ga gasi,

tvoj nefs je od vatre koja ne želi vodu.

 

Od vode vatra bježi,

jer voda uništava vatru.

 

Tvoji osjeti i misli su od vatre,

a šejhovi osjeti i mirisi su od svjetla.

 

Voda njegova svjetla kada padne na vatru,

izaziva cvrkutanje vode i davanje glasa.

 

Kada vatra tvoga nefsa bude zacvrkutala,tome se rekne

smrt,reci mu(nefsu):budi hladan,a ne pakao.

 

Kada budu po tvome nefsu padale šejhove kapi,

tvoj nefs će se time dotjerivati.

 

Nefsa treba gasiti da ti ne izgori đulistan,

da ti ne izgori smisao za pravdu i dobročinstvo.

 

Tada će se pred tobom ukazati(ti ćeš znati

kud i kako ideš)bijele ruže,crvene ruže.

 

Još smo od pravog puta zabasali,učitelju,

vrati se,gdje je naš put?

 

Tada će zavidnicima biti jasno,

da im je magarac šepav,a put i konak daleko.

 

Godine prođoše,vrijeme prohuja,

zavidniku ostade crn obraz i ružna djela.

 

Ušao je crv u tvoje drvo(tijelo),

crva treba iskopati i spasiti drvo.

 

Pazi,pazi,o ti putniče,i prizovi se,

akšam se bliži tvome životu.

 

Ova još dva dana što su ostala,imaš još

snage,tu starost utroši na Istini.

 

To sjemena što ti je ostalo u ruci,posij,

i ova preostala dva dana utroši na dobro.

 

Da ti ne usahne ta svjetiljka,

dodaj malo ulja u svoj čirak i uredi fitilj.

 

MESNEVIJA II/1239-1268

 

Korov se trijebi dok je žila mlada da trn ne bi bujao i izrastao u grm koji je teško iščupati.Hazreti Mevlana u ovoj priči nam dočarava kako izgleda kada se korov zapusti,kako je to kada čovjek dopušta da u njemu bujaju loša djela i osobine i ne liječi ih na vrijeme...Uzmi sjekiricu pa sebe oteši i svoj trn u sebi posjeci,jer tvoje tijelo je zemlja iz koje rastu razne ahlaki-zemime(ružne,loše naravi),a to su sve trnovi koji su za posjeći.Ti si zemlja,a iz zemlje raste bostan i korov.Ako se zemlja ne obrađuje i ne odstranjuje korov,on nadjača plemenito rastinje.

drvo photo: Jedno drvo _MG_2027copy.jpg
29.06.2013.

Proglas Rijaseta Islamske zajednice o nastavku krvoprolića u Siriji

Sarajevo, 27. juni 2013. (MINA) - Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini danas je izdao proglas o nastavku krvoprolića u Siriji koji će biti pročitan na hutbama u džematima Islamske zajednice u domovini u dijaspori.
MINA prenosi integralni tekst proglasa:
Proglas Rijaseta Islamske zajednice o nastavku krvoprolića u Siriji
- U povodu stradanja velikog broja nevinih ljudi, svirepih ubistava i intenziviranja nasilja u Siriji, koje poprima odlike sektaških borbi te pokušaja da se nasilju dadne atribut međumuslimanskog i vjerom inspiriranog sukoba, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini donosi Proglas koji će hatibi pročitati na džumi namazu i o njegovom sadržaju upoznati muslimane.

1. Allah dž. š. je objavio: „Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (Kur'an: Al-Hudžurat, 10)

Allahov miljenik Muhammed a.s. muslimanima je oporučio: „Musliman je muslimanu brat, neće mu učiniti nasilje, niti će ga izdati; ko bude na pomoći svome bratu, Allah će biti njemu na pomoći; ko od muslimana otkloni neku nevolju, Allah će od njega otkloniti nevolju od nevolja na Sudnjem danu!“ (Buharija)

Drugom prilikom Muhammed a.s. je rekao: „Musliman je muslimanu brat, ne čini mu nepravdu, ne ostavlja ga niti ga ponižava... Dovoljno je muslimanu grijeha, da mrzi svoga brata muslimana. Svaki musliman je drugom muslimanu svet: njegova krv, imetak i čast!“ (Muslim)

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini snažno naglašava važnost shvatanja i poštivanja božanskog principa bratstva među vjernicima, uspostave povjerenja i razumijevanja među ljudima i mirenja onih koji dođu u stanje nesporazuma i zavade. Rukovođen tim principom, Rijaset Islamske zajednice odlučno osuđuje nasilje i ubistva nevinih ljudi u Siriji, svaki oblik sektaških neprijateljstava i podjela.

Rijaset Islamske zajednice najoštrije osuđuje zloupotrebu uzvišenih principa islama za ostvarenje političkih ili bilo kojih drugih interesa i ciljeva. Nasilje i teror nisu niti mogu biti nadahnuti islamom, a svi oni koji pokušavaju takvim djelima dati islamsku odrednicu grubo zloupotrebljavaju Božiju objavu i temeljni karakter islamskog učenja.

2. Allah dž.š. je propisao: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.“ (Kur'an: Al-Maide, 2)

Muhammed a.s. je kazao: „Najbolji musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani, a najbolji vjernik je onaj koji je najljepše naravi“ (Taberani)

Rijaset Islamske zajednice podsjeća muslimane na dužnost da se, shodno božanskom propisu i poslaničkom opisu, udružuju i pomažu u dobročinstvu i čestitosti, da grade ambijent mira i sigurnosti i na taj način upotpunjuju svoju vjeru te osobni moralni lik, što će im, kao pojedincima i zajednici, osigurati prosperitet i stjecanje Allahovog zadovoljstva. Sudjelovanje u grijehu i neprijateljstvu za muslimane nije prihvatljivo jer je suprotno Allahovom naumu i Poslanikovom primjeru.

3. Allah dž.š. je ustanovio pravilo: „O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ (Kur'an: Al-Hudžurat, 6)

Muhammed a.s. je rekao: „Dovoljno je laži čovjeku, ako prenosi sve što čuje.“(Musliman)

Rijaset Islamske zajednice poziva muslimane, ulemu u domovini i dijaspori, posebno islamske autoritete u muslimanskom svijetu, na punu odgovornost, krajnju razboritost i potpuni oprez u kvalifikaciji sukoba i nasilja u Siriji i na odgovorno tumačenje vjere te da ne nasjedaju na tuđe projekte i ne postaju izvođači ili sredstvo za ostvarenje nečijih interesa i ciljeva. Pristrasnost, ostrašćenost i neodmjerenost nisu ni u čemu dobri pomagači, a postojeće stanje, posebno u kontekstu medijskih izvještaja, šalje ružnu i neistinitu sliku o islamu i ima negativne implikacije po život muslimana, naročito u zapadnim društvima.

4. Allah dž. š. poučava vjernike skrušenosti i pokajanju: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima!“ (El-Hašr, 10)

Muhammed a.s. je kazao: „Najbolja sadaka je izmiriti zavađene.“ (Buhari); U jednoj prilici Muhammed a.s. je upitao muslimane: “Hoćete li da vas obavijestim o djelu vrednijem od stepena namaza, i posta, i sadake?“' Prisutni rekoše: ''Naravno, o Allahov Poslaniče!'' Tada Poslanik reče: ''Popravljanje međusobnih odnosa, jer je pokvarenost međusobnih odnosa kao britva.“ (Tirmizi)

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, obzirom na iskustvo genocida i brutalnog razaranja kojem je svjedočila krajem XX stoljeća, apelira na sve faktore u svijetu da pomognu kako bi se u Siriji okončalo nasilje i krvoproliće. Bez oklijevanja mora prestati ubijanje nevinog naroda i okončati se strani utjecaji koji nisu usmjereni na uspostavljanje mira, sigurnosti i dobrobiti za sirijski narod. Islamska zajednica očekuje da se arapske i muslimanske zemlje okupe oko temeljnog ljudskog interesa koji se sastoji u otklanjanju patnje naroda i zaštiti integriteta ljudskog života, u čemu ulema treba dati puni doprinos i pokazati najviši nivo svjesnosti i principijelnosti.

5. Rijaset Islamske zajednice poziva muslimane Bošnjake i članove Islamske zajednice da u svojim porodicama, mjestima življenja i rada svjedoče islam iskrenom pobožnošću, moralnom čistotom, predanim radom za prosperitetno društvo u kome će se dostojanstvo i pravo svakog čovjeka poštovati. Naša domovina, mjesta življenja i porodice su područja u kojima trebamo živjeti ljepotu i dobrotu islama i odlučno graditi društvo pravde, sigurnosti i međusobnog uvažavanja sa svojim susjedima i ljudima dobre volje.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini sa svojom ulemom je osposobljena i pozvana da, uzimajući u obzir vrijeme i mjesto, cjelinu islamskog učenja, sveukupnost zajednice muslimana i interese Bošnjaka, vjerodostojno tumači islam i ukazuje na moguće zloupotrebe. Islamska zajednica će nastaviti razvijati svoje obrazovne i interpretativne kapacitete, čuvati islamsku tradiciju Bošnjaka i na taj način biti brana devijantnim tendencijama i pozivima pojedinaca i grupa bez institucionalnog i stručnog legitimiteta i kompetencije.

Sarajevo, 18. ša'ban 1434. godine po Hidžri
               27. juni 2013. Godine

 

http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=16914:proglas-rijaseta-islamske-zajednice-o-nastavku-krvoprolica-u-siriji&catid=203:mina-vijesti-kat&Itemid=459

23.06.2013.

O JEDINSTVU MUSLIMANA...

Znam da neki od vas žele komentarisati ove postove, pogotove ove s osjetljivim temama, ali zatvaram komentare upravo da se ne bismo raspravljali, i da ne bi došlo do nekih ispada ili sukobljavanja između neistomišljenika po pitanju vjerskih stvari, a ja to ne volim. Ne bih da moj blog bude mjestom verbalnog sukobljavanja muslimana oko stvari oko kojih se ne bi smjeli sukobljavati u ovim turbulentnim vremenima. Nadam se da ćete razumjeti. Hvala. . . . Sirija je postala ratište velikih sila. Preko njene zemlje, njene infrastrukture, njenih boraca s jedne, i vojske s druge strane, preko leđa njezinog naroda svjetske sile vode rat. Sirija je postala grobnica ljudima iz čitavog svijeta. Bespoštedna. . .
 Na njoj su se i muslimani podijelili, ovaj put, možda još dublje nego na primjeru Iraka ili Afganistana. S jedne su strane jedni stali uz režim i Rusiju koja ga naoružava, s druge strane drugi podržavaju pobunjenike i SAD koje ih naoružavaju. A ove dvije sile žele da njihovi interesi preovladaju na Bliskom istoku, što je logično i prirodno, je li tako? Živimo u svijetu zakona jačeg. Uz njih su pristale i muslimanske zemlje na Bliskom istoku, pa se jedne svrstale u jedan blok, druge u drugi, svaka birajući ono što misli da je manje zlo po nju i druge. Sirija je ruska zona interesa koja samim tim nije bila poslušna Zapadu. Zapad sada želi da promjeni ovaj odnos snaga u ovoj zemlji, dok s druge strane to ne daju oni koji su već imali moć u Siriji. To i jeste neka vrsta indirektnog sukoba izeđu Istoka i Zapada, i dvije najveće sile svjeta. A na terenu ginu samo muslimani, niko drugi. . .
 Nijedna od ovih krajnosti nije dobra, po mom mišljenju. Zlo je zlo, učinila ga jedna ili druga strana i niko ne smije očito zlo opravdavati! Niti je dobro pravdati zločine režima (pa koliko god oni bili jedini legitimni predstavnici naroda još uvijek - jer niko drugi nije priznat za predstavnike sirijskog naroda trenutno u svijetu), niti je dobro bezrezervno podržavati svakakve naoružane bande koje sebe zovu mudžahedinima i borcima za slobodu u Siriji (a vidjeli smo u prethodnim postovima čega sve među njima ima, i kako ih zapadne sile koriste u svoje destabilizacione ciljeve). Nikakav cilj ne opravdava sredstvo, niti na strani režima i njegove vojske, niti na strani pobunjenika i njihovih zločina. Ništa, ali ništa ne može opravdati nedužnu ubijenu djecu. Ništa. Ko god i čime god i radi čega god ih je ubio. . . Treba osuditi i jedne i druge i čuvati se od pristrasnosti. Ali, mnogi ne žele da osude pobunjenike zbog svoje mržnje prema režimu. I obratno. . . Ljudi su po prirodi skloni da stvari gledaju kroz nekakvu crno-bijelu prizmu. Uvijek dijelimo i mikro i makro svijet na dobre i zle. Svi želimo biti na strani dobrih, hrabrih, čistih, poštenih. Ja mislim da u Siriji nema crne i bijele strane. Sirija je sva siva. Na nekim mjestima tamnosiva do te mjere da naginje crnoj, a na nekim drugim mjestima svijetlosiva, idući ka bijeloj. Dakle, ničiji obraz (gledano generalno i po grupama, ne individualno), nije ostao čist u ovom ratu. U Siriji ne postoje sile tame i sile svjetlosti. U Siriji jedino postoji sivilo, i nije moguće do kraja opravdati niti jednu niti drugu od ovih dviju suprotstavljenih strana, jer su i jedna i druga činile i čine pogreške. Neka više, neka manje. . . Rat je prljav, tako je to svugdje. Naravno, agresorski i odbrambeni ratovi razlikuju se od onih unutrašnjih, građanskih. Lokalni i regionalni razlikuju se od svjetskih, itd. Ali svi su oni u biti teški za one koji se nađu u njima. I svi oni imaju začetnike, svoje inicijatore, svoje žrtve, kao i zlikovce, profitere itd. Nigdje ne postoji dobar rat. Ali, postoje manje ili više dobri ciljevi, manje ili više prljava sredstva, manja ili veća kolateralna šteta, manje ili više nedužnih žrtava, manje ili više zla i namjernog ubijanja i terorisanja stanovništva, ha tenkovima ha mačetama, bez obzira s čije to strane dolazilo. . .
Pa šta je onda rješenje? . .
Rješenje leži u diplomatskoj i političkoj inicijativi. Međusobno ubijanje i naoružavanje od strane suprotstavljenih političkih sila će samo produžavati agoniju sirijskog naroda i voditi ka dubljoj krizi i uništavanju infrastrukture i potencijala ove arapske zemlje. Ali ima nedobronamjernika koji znaju da se sirijska kriza zapravo MOŽE riješiti mirnim putem, pa to i onemogućavaju na svaki način, rasplamsavajući rat sve više, dolijevajući ulje na vatru. . . Nisu dugoročno rješenje za Siriju niti pobunjenici na čelu sa svojim predstavnicima iz Pariza i Dohe, niti Assad i njegov režim. Dugoročno rješenje je nešto drugo. Assad je u nedavnom intervjuu rekao da će 2014. godine biti sprovedeni izbori. Ukoliko se rat do tada završi, valjda. Rekao je da će, ako vidi da narod to želi, i on se kandidovati, a ako vidi da ga ne žele, neće se kandidovati. Mislim da, ako on preživi i dobije ovaj rat, da će biti dovoljno pametan, ili makar imati nekog pametnog savjetnika, da ga nasavjetuje da se ne kandiduje, jer bi on uistinu i mogao pobjediti (s obzirom da mu je sad popularnost među narodom i narasla). A ako se ti izbori zaista održe na fer i transparantnoj osnovi, i ako on zaista pobjedi, onda Siriji nema napretka niti mira i smiraja. Sretat će se sa raznoraznim osudama, sankcijama, kritikama, pritiscima, nemirima, s obzirom da je njezin predsjednik već prošao kroz sva medijska sita i rešeta i već je u očima makar polovine svijeta zločinac, te bi stoga njegovo dalje zadržavanje na toj funkciji štetilo Siriji, pa čak i da ga sirijski narod zaista želi vidjeti na tom mjestu. Dakle, on se tu ne bi trebao nalaziti. . . Sirijska se kriza da riješiti mirnim putem, i možda se i riješi tako, kad se obje strane iscrpe i kad svjetske sile odluče da je bilo dosta međusobnog prepucavanja preko leđa ovog napaćenog naroda. A pravdu će vidjeti i jedni i drugi. Za to se ne sikirajte. Pravda nikog ne mimoilazi. Ako joj neko i "umakne" na ovom, ima onaj svijet. Svako će dobiti ono što je zaslužio i pronaći ono što je za sebe pripremio, pa kojoj god strani pripadao i za koje god ciljeve ubijao, bilo da je pripadnik režima ili pobunjenika. . .
Ono o čemu mi trebamo da vodimo računa jeste da ne dozvolimo međusobne podjele. Da ne dozvolimo mržnji da prevlada među nama. Mislim da jedini izlaz i jedina moguća pobjeda muslimana u čitavom svijetu leži u njihovom jedinstvu. Muslimanske zemlje i muslimanski narodi posjeduju ogromne potencijale, što ljudske, što vojne, što prirodne resurse, što geopolitičke predispozicije itd. Posjedujemo ogromne armije, ogroman broj stanovništva, velike rezerve nafte i prirodnog gasa, drugih prirodnih bogatstava. Njihove zemlje prostiru se na 3 svjetska kontinenta i zauzimaju bitna strateška područja. A svim ovim zemljama i narodima zajednička osnova je islam. I zamislite kad bi sve te potencijale udružili i koristili u makar približno iste ciljeve. Naravno da sve ove zemlje ne mogu imati u potpunosti iste ciljeve, ali mogu imati neke osnovne: političke i ekonomske. Mogli bi stvoriti neku vrstu unije muslimanskih zemalja, ali istinsku uniju ili savez, političke ili ekonomske prirode. Ne cirkus kao što je Arapska liga koja opet služi Zapadu, nego nešto ozbiljno, konstruktivno i progresivno. . . A bit će to možda jednom, inšaAllah. . .
 Ja, elhamdulillah, volim sve muslimane svijeta. Njihove me razlike, bilo kulturološke, etničke, nacionalne, jezičke, mezhebske, tradicijske, ne zanimaju. Zanima me osnova. Islam. . . Klanjala sam u saffu i pored sunnitskih muslimanki, i šiitskih, i selefijskih (a nadam se da je negdje bila i poneka sufijka), i svaku sestru do sebe sam osjećala čvrstim kamenom u muslimanskom bedemu. . .
 “Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.” (Es-Saffat, 4.) . . Jednako su mi bile zanimljive i one sestre koje nakon namaza, izlazeći iz džamije skinu hidžab i one koje nakon namaz stave nikab na lice. Svi smo mi muslimani i pripadnici smo ove najčišće, najispravnije i najpravednije vjere islama. Problem su one tekfirdžije koje pretjeruju u svojoj slobodi sa tekfirenjem (proglašavanjem drugih muslimana nevjernicima) i etiketiranjem raznim nazivima. Ovakvih koji šire netrpeljivost iz svih mezheba i grupa ima svugdje. Takvi koče jedinstvo i takve treba raspoznati i ne pomagati im u širenju raskola i fitne. Što se tiče grupa u cjelini islam se ne da dijeliti, i muslimani moraju braniti jedni druge i ne smiju generalizirati. Tako npr. ne volim da se naša braća i sestre selefije nazivaju pogrdnim imenom vehabije, što opet čine pretežno oni post-komunistički i liberalni muslimani (kako se oni već sami nazivaju). S druge strane ne volim ni da se sve šiije nazivaju rafidijama (ili barem oni koji ne vole da se tako nazivaju), niti sufije novotarima, obožavaocima turbeta, i raznoraznim drugim nazivima i uvredama za svaku od ovih grupacija koje dolaze od nedobronamjernika iz svih grupa. Svi smo mi braća i sestre, i svi smo dio jedni drugih. Bosanska avlija je dovoljno široka za sve. Pogubno bi bilo Bosnu zatvarati i izolirati i pokušavati skučiti je na nekakav "bosanski islam". Šta je to bosanski islam? Takvo nešto ne postoji. . .
Ne postoji bosanski islam, arapski islam, turski islam. Islam ne trpi ovakve prefikse, ni nacionalne, ni političke. Ne postoji ni radikalni islam, liberalni islam, umjereni islam. Ne postoji politički islam, stari islam, novi islam, tradicionalni ili moderni islam. Postoje samo sljedbenici koji su ga shvatili, praktikovali i iskazali drugačije. Postoje samo ljudi, muslimani koji se među sobom razlikuju. A islam je jedan, uvijek bio i bit će. On je svugdje u svijetu jedan, i svima zajednički i on se ne da utrpavati u nekakve etničke grupe, državne granice, u nacionalni ili patriotski ponos, u tradicijska shvatanja ili običaje. Islam je iznad svega toga. On je univerzalan i ne pripada nijednom narodu niti kulturi, bez obzira koliko ga dugo koji narod praktikovao. . . Bosna treba da bude otvorena svim muslimanima iz svih zemalja svijeta i svim tumačenjima islama i ni slučajno se ne smije zatvarati i konzervirati u to nešto što se zove bosanski islam. Bosna je dovoljno široka, prostrana i otvorena prema svakome, i za svakog mjesta ima i treba da bude. Svakog DOBRONAMJERNOG, naravno. Neprijatelji Bosne i žele izolirati bosanske muslimane i odvojiti ih od ostalih muslimana svijeta, prekinuti sve veze između njih, jer bi im tada bili lakši zalogaj, tako sami i ostavljeni. To se ne smije dopustiti. Svi mi zajedno možemo tvoriti džemat, i možemo čak i biti primjer drugim muslimanskim zemljama, posebno arapskim u kojima je izražen sudar tradicionalnog i modernog, sunnitskog i šiitskog i sufijskog i selefijskog, sudar političkog i apolitičkog, sudar sekularizma i teokracije i razni drugi sudari društveni i vjerski koji dovode do tenzija i ratova. Pošto Bosna nikada nije imala takve podjele i tenzije, ona bi čak mogla i poslužiti kao model drugim zemljama, model suživota različitih muslimanskih grupacija i shvatanja islama. Pa možemo li mi izgraditi takvu Bosnu? Bosnu u kojoj su svi dobro došli i u kojoj svi zajedno klanjaju. Već su nam se po ovom pitanju čudili mnogi stranci koji su dolazili u Bosnu - kako mi nemamo predrasude jedni protiv drugih, i kako svako može sa svakim. . .
Dakle, ne zanima me forma tvoga namaza, kako klanjaš, na čemu, gdje ruke držiš, koliko su ti stopala u namazu razdvojena... Ja ne znam šta je u tvom srcu tokom tvoje molitve, niti ja, niti bilo ko drugi o tome može suditi. Ti dok zadržavaš neki osnovni oblik i formu namaza (dakle osnovne farzove namaza), i okrećeš se kibli Jedinoga Milostivoga, volim te i taj tvoj namaz više nego što i slutiš. Ko sam ja da ti sudim...Zar uopšte trebamo da sudimo jedni drugima? . . "...a Allah zna šta je u srcima vašim; Allah zna sve i blag je." (El-Ahzab, 52.) . .
Ja volim i jedne i druge i treće, i koliko god se ubijali međusobno i koliko god jedna grupacija zvala na istrebljenje druge i druga okretala muslimane protiv one prve, ja inšaAllah, uz Allahovu pomoć neću dopustiti mržnji u srce i voljet ću jednako sve one koji prihvataju osnovne islamske šarte i vjeruju u osnovne imanske postulate i nisu zulum učinili niti pozivaju na učinjenje zuluma. I to je islam, to je njegova širina i ljepota, i on jasno i striktno poziva muslimane da se ujedine: . . '
'Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!'' (Ali-'Imran, 103.) . .
Upravo zbog ovoga sam ja i odlučila prekinuti šutnju (a šutjela sam u ime jedinstva muslimana) i postirati one zločine iz prethodnih postova. Ono prethodno, objavljeno je da bi muslimani koji ovuda naiđu vidjeli ko među njima ne želi jedinstvo, da bi vidjeli u kakvoj krvi i grozoti završava ta mržnja koju šire jedni protiv drugih. Lahko je iz udobne fotelje voditi tastatura-džihad, pa izjavljivati svakakve pozive u borbu i prijetiti drugim muslimanima ubijanjem, dokazivati zašto ove ili one grupe treba istrijebiti, zašto ove ili one treba protjerati itd. No, kad vidiš kako to u realnosti izgleda, i kako smo svi mi zapravo do toga doveli, želudac ti se prevrne, je li tako? . .
 Muslimani treba da vide gdje vode i dokle dovode njihove svađe, raspravljanja i pozivanja u linč i istrebljenje. Sva energija i vrijeme koje ulažu u međusobna optuživanja pa i pozivanje na ubijanje završava na onome što smo mogli vidjeti na snimcima: u klanju, krvi i pohodima muslimana na muslimanska sela. Sve se to nas lično tiče i dotiče, jer svi mi živimo u takvim okolnostima i vremenima u kojima ne činimo ništa da bismo raskrinkali nedobronamjernike među nama ili da bismo ih spriječili u rasplamsavanju i širenju mržnje. . . Muslimani treba da shvate da se svjetske sile i moćnici neće libiti da zloupotrijebe i tekbir i džihad i fetve, u svoje prljave ciljeve. Treba da znaju da se i najveći borci za islam mogu prodati. Trebaju biti pažjivi, oprezni i uvijek pripravni. Treba da znaju da raspoznaju među sobom one koji razjedinjuju umjesto što ujedinjuju i da osude takve, da ih marginalizuju. (ovdje se ne radi o grupi ili mezhebu, nego pojedincima iz svake grupe i svakog mezheba koji šire netrpeljivost među svim grupama i svim mezhebima, stoga svaki mezheb treba da povede računa o takvim pojedincima unutar samog sebe) . .
Treba da znaju da ne leži pametna glava ispod svakog turbana, niti da pametne riječe izlaze iz svakih usta obraslih učenjačkom bradom (ulema naša draga). Treba da znaju da i među šejhovima i alimima koje slijede i čije fetve uzimaju ima ljudi koji će pozivati na zlo, misleći da čine dobro. I oni su ljudi, i oni griješe, i oni se daju potkupiti. . .
 Treba da prepoznaju svakog onog učenjaka koji poziva na ubijanje drugih, koji kudi, kritkuje, pronalazi greške i poziva na ubijanje i troši svu svoju energiju u borbi protiv drugih mezheba, umjesto da čini nešto pametno i progresivno za muslimane. . . Trebaju biti svjesni šta podržavaju a protiv čega se bore, ne bi li makar srcima osudili ako već jezicima ne mogu. . . . . . .
 (Željela sam vam još pisati o mogućem bliskoistočnom sektaškom ratu i njegovoj pogubnosti, ali izgleda da ću to morati ostaviti za poslije, inšaAllah, jer ovaj post je već postao dug.) .



(KOMPLETAN TEKST,SRCEM I DUŠOM PISAN I SA LJUBAVLJU I IMANOM,A SA KOJIM SE SRCEM I DUŠOM SLAŽEM OD SLOVA DO SLOVA,PRENIO SAM SA BLOGA SRCU MI VEOMA MILE SESTRE U VJERI NAŠE Ruyah,I MOLIM ALLAHA S.W.T.DA JE IZ SVOGA OBILJA NAGRADI,DA NAS SVIJU NADAHNE MEĐUSOBNOM LJUBAVLJU,PAŽNJOM,TOLERANCIJOM,RAZUMIJEVANJEM,POŠTOVANJEM,SAOSJEĆANJEM,DA NAS UJEDINI U JEDINOJ ISPRAVNOJ VJERI SA SVIM NAŠIM RAZLIKAMA I DETALJIMA,A SVE NAŠE DUŠMANE DA OMETE I OSUJETI,BILO VANJSKE ILI UNUTRAŠNJE,I JEDNE I DRUGE I TREĆE,NEKA OSUJETI I SVE ONE KOJI UZNEMIRAVAJU,SUDE,UGNJETAVAJU,OBJAVLJUJU DŽIHAD I POZIVAJU NA UBIJANJE PRIPADNIKA BILO KOJE ISLAMSKE SLJEDBE,GRUPACIJE ILI PRAVNOG MEZHEBA,I NA KONCU NEKA SVE TAKVE ALIME KOJI SE BAVE NAVEDENIM IZ BILO KOJE GRUPACIJE,PONIZI I OSRAMOTI NA OBADVA SVIJETA. AMIN!!! OVAJ TEKST TAKOĐE DOŽIVLJAVAM KAO SVOJEVRSNU PREDRAMAZANSKU HEDIJU,KOJA U SKLOPU IBADETA NUDI DOVOLJNO MATERIJALA ZA RAZMIŠLJANJE SVIMA NAMA,A OBZIROM DA JE I VEČERAS MUBAREK NOĆ LEJLE-I BERAT,NOĆ ŽELJA,NEKA NAM ŽELJA I DOVA BUDE JEDINSTVO MUSLIMANA,NEKA JEDNI DRUGIMA BUDEMO U DOVAMA,SVI ZAJEDNO,SUNNIJE,ŠIIJE,SELEFIJE,SUFIJE...UMMET. RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN!)

16.06.2013.

Poslednja hutba šehida šejha dr. Muhammed Se'id Ramadan El Butija, održana u Emevijskoj džamiji 15.03.2013.

Prije tačno nedelju dana, 21.03.2013. godine šehadet je dostigao i Allahu se zaputio dr. Muhammed Se'id Ramadan El Buti.

Ubijen je u samoubilačkom napadu u džamiji El Iman zajedno sa pedesetak svojih učenika koji ga nisu htjeli ostaviti samog ni u toku njegovog života a ni poslije smrti pa su otišli Allahu zajedno sa njim.

On nije bio čovjek koji je volio dunjaluk, nuđene su mu razne funkcije ali ih je on odbijao. Dobijao je razne nagrade ali ih je uvijek dijelio siromasima. Dr. Muhammed Vessam kaže: „Prije samo nekoliko godina, šejh Buti je proglašen za islamsku ličnost godine, prilikom čega je počašćen sa veoma vrijednom novčanom nagradom! Međutim, tu veoma vrijednu novčanu nagradu, on je poklonio siromašnim!“ 2005. godine je prodao svoju kuću i sve pare udijelio za pomoć stanovnicima Gazze. Nije se plašio za svoj život pa nije nikada, u toku ove dvije godine otkako traju neredi u Siriji, prestajao sa držanjem predavanja. Njegova borba je bila borba širenja znanja i istine. Nije se plašio šehadeta na Allahovom putu. Iako je dobijao prijetnje od strane neznalica i neprijatelja islama, do svoje smrti odbijao je da se preseli iz kuće na Ruknuddinu gdje je živio iako je taj kvart bio poprište sukoba od samog početka pobune.

 

Poginuo je na Allahovom putu, boreći se za sprovođenje Allahovog zakona i istinu. Poslanik, a.s., je rekao: „Zaista je učestvovanje nekog od vas u borbi na Allahovom putu vrjednije nego da u svojoj kući klanja sedamdeset godina. Zar ne želite da vas Allah uvede u Džennet?! Borite se na Allahovu putu! Ko se bude borio na Allahovom putu koliko se može pomusti deva, zagarantovan mu je Džennet.“ I rekao: „Šehid će se kod Allaha odlikovati po šest stvari; oprostit će mu se grijesi pri prolijevanju prve kapi krvi, vidjet će svoje mjesto u Džennetu, bit će pošteđen kaburske kazne, neće osjetiti strah Sudnjeg dana, stavit će mu se na glavu kruna dostojanstva čiji će jedan dragulj biti vrijedniji od cijeloga dunjaluka i svega što se na njemu nalazi, oženit će ga sa sedamdeset hurija, i dozvolit će mu se šefa'at za sedamdeset osoba iz svoje porodice.“

 

 

 

Poginuo je u džamiji tumačeći 116-118. ajete sure Ali Imran. Poslanik, a.s., kaže: „Kad god se u džamiji sakupi grupa mu’mina s ciljem da uče i proučavaju Kur’an, Allah će im pomoći, milost na njih spustiti, meleki će ih okružiti i Allah će ih pohvaliti bliskim stvorenjima.“

 

Poginuo je u noći petka, u najboljoj noći u nedjelji. Poslanik, a.s., kaže: „Ko umre petkom ili uoči petka, Allah će ga sačuvati kaburskog iskušenja.“

 

Poginuo je nakon preklanjanog akšam namaza, pod abdestom, iščekujući jaciju namaz. Poslanik, a.s., kaže: „Šta mislite o tome da vas podučim onome što pokriva grijehe a povećavadobra djela?“ Ashabi odgovoriše: - Svakako, o Poslaniče! On nastavi: „Uzeti abdest kako valja u otežanim okolnostima, učiniti mnogo koraka na putu do džamije, poslije jednog namaza sačekati drugi namaz. Nema ni jednog od vas koji iz kuće izađe pod abdestom pa dode u džamiju i klanja sa muslimanima, za imamom, pa onda sačeka slijedeći namaz, a da meleci za njega  neće moliti: Allahu, oprosti mu! Allahu, smiluj mu se!“

 

Ogasulili su ga šejh Muhammed Fehham, šejh Ne'im Arkasusi i sin šejha El Butija, Tevfik, Allah ih sve čuvao! Šejh Muhammed El Fehham je nakon gasula rekao: „Tako mi Allaha, niti mu je bio slomljen nokat, niti mu je bio izbijen zub, a tijelo mu je u potpunosti bilo neoštećeno, izuzev struka iz koga je krvario! Kao da se sunce kretalo njegovim licem, i nije bio kakvim ga zamišljaše mnogi- raskomadan“. Šejh je kazao: „Krv mu je ostala u džamiji. Teško njima od srdžbe Svemogućeg!“

 

Čitavog svog života borio se za sprovođenje Allahovog, dž.š., zakona. U toku sukoba u Siriji zauzeo je stav da je obaveza muslimana da se izmire i vrate Allahu, dž.š., pridržavajući se Njegovih propisa. Zabranjivao je ubijanje nedužnih ljudi što je jasno iz njegove fetve u kojoj na pitanje vojnika kome je zaprijećeno smrću ukoliko ne bude pucao na muslimane kaže: „Islamski pravnici su rekli da osobi koja bude prisiljena da ubije bespravno nije dozvoljeno da udovolji onome ko je prisiljava pa makar i sama bila ubijena zato što su oba zločina na istom stepenu opasnosti pa onome ko je primoran nije dozvoljeno da ubije dajući prednost svom životu nad životom nevine osobe poput njega.“ ( Fetva br. 13060; 05.06.2011.god. )

 

Smatrao je da je udovoljavanje ljudima isto kao udovoljavanje vladarima i da griješe oni koji kliču šejhovima kad podrže narod a usprotive se vladarima, ne mareći pritom na stav šerijata, pa je zauzeo stav da musliman ne smije udovoljavati nikome mimo Allaha, dž.š., na to je pozivao i sa tim otišao Allahu, dž.š.

 

Odbijao je da opravdava svoje stavove običnim ljudima tražeći time nagradu kod Allaha Uzvišenog.

 

O svojim neistomišljenicima je govorio: „Opraštam svakome ko se sa mnom razilazi zbog idžtihada ili zbog neznanja. Molim Allaha, dž.š., da mu upiše sevap za njegov nijjet ako je neznalica, i za njegov idžtihad ako je mudžtehid. A onaj ko se razilazi iz inata ili oholosti pa ja i ako mu oprostim zadesit će ga Allahova srdžba zbog njegove oholosti.“

 

Još 08.10.2010. prije bilo kakvog pomena o „arapskom proljeću“ i krizi u Siriji govorio je o snu kojim mu je Allah, dž.š., nagovijestio stanje u koje je Sirija danas zapala. Dr. El Buti tada je rekao: „Vidio sam kugu/pomor kako se spustila sa neba u strašnom tjelesnom obliku sa crvenim kanceroznim pjegama koje tjeraju na mučninu i gnušanje. Kako se brzo spuštala ka zemlji od nje su se počele odvajati mnogobrojne leteće životinje koje su se brzo širile po Damasku. Znao sam da su to bakterije smrti koja se uputila da se raširi unutar naše zemlje.“

Tačno godinu dana ranije, govoreći o zapadnjačkim planovima rušenja Sirije, 08.10.2009. godine, rekao je da: „Allah, dž.š., odvraća zlo od ove zemlje zbog dobrih ljudi u njoj poput šejha Ahmed El Habbala, šejha Muhammed 'Avada, šejha Ebu Hasen El Kurdija. Ako nestanu ovi ljudi, čime će nas Allah štititi?“

Svi spomenuti su preselili posljednjih godina a uz njih i velikani poput šejha Abdurrezak El Halebija, šejha Muhammed Sukkera, šejha Edib El Kellasa, šejha Vehbi Sulejman Gavudži El Albanija, šejh Ibrahim Es Selkinija i još mnogih drugih. Pa šta je ostalo Siriji da je radi njega zaštiti Uzvišeni? Smrt ovih velikana najava je velikog zla koje je snašlo Siriju.

 

U svojoj posljednjoj hutbi održanoj 15.03.2013. godine u Emevijskoj džamiji govorio je o tome da je stanje u kojem se Sirija nalazi danas potvrda istinitosti riječi Božijeg Poslanika, a.s., koji kaže: „Vidio sam u snu da je uzet stub Knjige ispod moje glave, pa sam ga pratio pogledom i vidio da je stavljen u Šamu, a kada se pojave neredi i fitneti, sigurnost i vjerovanje će biti u Šamu.“

Čitavom svijetu poslao je poruku o stvarnim napadačima na Siriju i njihovim razlozima – sljedbenicima jednookog mesije Dedždžala. Govorio je i Sirijskoj vojsci i svima onima koji govore da se bore na Allahovom putu tražeći od njih da se pokaju Allahu, dž.š., i da se pridržavaju Allahovih naredbi i zabrana.

 

Allah, dž.š., je rekao:

 

Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju - nisu ništa izmijenili.“ ( Al Ahzab, 23. )

 

Dvije nedelje pred šehadet govorio je: „Nije ostalo od vremena osim još samo malo dana, a ja, evo, osjećam miris Dženneta nakon njih. A ti nemoj zaboraviti svog brata u dovi...“

 

Dr. Jusuf Isa, spominje da je šejh Muhammed Seid Ramadan El Buti, Allah mu se smilovao, kod svoje posljednje posjete njemu u Tartusu, između ostalog kazao: „...sada sam iznad zemlje, a uskoro ću biti ispod nje!“

 

Ukopan je u turbetu Salahuddin Ejjubija. Velikanima džihada je mjesto pored velikana džihada.

 

Šejh je otišao, ispunio svoj zavjet Allahu, ostvario svoju životnu želju ali nije nestao. Nikada neće nestati! Dok je god islama u srcima neće nestati ime ovog velikana. Njegova riječ će se širiti na jeziku njegovih iskrenih i vjernih učenika koji nikada neće dozvoliti da saudijsko-izraelske službe koje ga ubiše uprljaju njegovo ime i islam za koji se borio, nadajući se da će se i oni jednom zaputiti Allahu onako kako Mu se zaputio njihov učitelj...

 

 

 

 

Poslednja hutba šehida šejha dr. Muhammed Se'id Ramadan El Butija, održana u Emevijskoj džamiji 15.03.2013.

Hvala Allahu! Hvala Allahu zahvalom koja obuhvata Njegove blagodati i jednaka je Njegovom davanju. O, Gospodaru, Tebi neka je hvala onako kako dolikuje Veličanstvenosti Tvoga bića i veličini Tvoje vlasti. Hvaljen neka si, Allahu moj, ne mogu Te pohvaliti, Ti si onakav kako si sam Sebe pohvalio. Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha, jednog jedinog, koji sudruga nema. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, Njegov odabranik i Njegov prijatelj. Najbolji Poslanik kojeg je poslao. Poslao ga je Allah čovječanstvu kao radosnu vijest i upozorenje. Allahu moj, spas i mir, i berićet, podari našem predvodniku Muhammedu i porodici našeg predvodnika Muhammeda, podari mu spas i mir neprestani i nerazdvojni sve do Sudnjeg Dana. Oporučujem vam, o muslimani, i svojoj grješnoj duši, bogobojaznost, a nakon toga, o Allahovi robovi, kažem:

 

Danas su se pojavili ljudi među muslimanima koji su počeli sumnjati u istinitost riječi Božijeg Poslanika, a.s., kada on u dva sahih hadisa opisuje Šam da će on uvijek biti kuća imana i sigurnosti. Možda među ljudima postoje neki koji će reći, a u koje je ušla ova sumnja: „Gdje su sigurnost i mir u ovim događajima koji su započeli i nikako da se završe? Nastalo je šta je nastalo i nikako da prestane? Evo, crna fitna nas okružuje sa svih strana..“

Ja ću vam objasniti, sa ovog mjesta, u minutima za koje se nadam da se neće odužiti, da su ovi događaji koji se dešavaju u Siriji najbolji svjedoci istinitosti riječi Božijeg Poslanika, a.s.

Stvar nije onakva kakvom je misle neka braća.

Ja ću na početku naglasiti da Allah, dž.š., ima svoju praksu među stvorenjima još otkako ih je stvorio. Ona se ogleda u konstantnim iskušenjima koja je Allah odredio da obuzmu Njegove robove. U tome je velika mudrost ali nam je vrijeme previše kratko da je objasnimo pa ćemo je, možda, objasniti nekom drugom prilikom.

Zar niste čitali Allahove riječi:

 

Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju  postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.“ ( Ali Imran, 186. )

Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.“ ( El Bekara, 155. )

 

Ova Allahova praksa pokazuje se istinitom nad Šamom a i mimo Šama i pokazivaće se sve do Sudnjeg dana. Ako pređemo preko ove, za sve zajedničke, Božanske prakse vidjet ćemo da se Šam odlikuje nad ostalim zemljama i zajednicama sigurnošću koju je spomenuo Poslanik, a.s., i potvrdio je, i imanom koji je Poslanik, a.s., spomenuo i potvrdio.

Evo, ako vas stavim ispred dokaza koji izviru iz ove tegobe koja nas okružuje već skoro dvije godine ili možda i više, vidjet ćete da je ova tegoba dokaz od dokaza onoga što je rekao Božiji Poslanik, a.s.

Prije gotovo dvije godine kada je započela ova kriza koja se kasnije pretvorila u tegobu, mislili smo da će ona brzo prestati. Potrajaće par mjeseci i prestat će. Ali, bili smo iznenađeni time da je ona postala otvoreni svjetski rat protiv Sirije od strane zapada sa njegova dva ogranka – evropskim i američkim, koji predvodi projevrejsko hrišćanstvo. Da, vodi ga projevrejsko hrišćanstvo koje čeka svog mesiju sa jednim okom. Pogledali smo pa smo vidjeli da ovaj svjetski rat koristi braću, koristi čitave oblasti, desno i lijevo, na istoku i na zapadu. Pogledali smo pa smo vidjeli da ovaj svjetski rat koristi, ne kažem vojsku, već čitave vojske razne mješavine kriminalaca istrgnutih iz zatvora. Onih koje je proizvela Amerika, onih koje zovu Al Kaida i njeni ogranci. Pogledali smo pa smo vidjeli da oni koji se zadužuju izvršenjem ovog rata su upravo ti ogranci i te mješavine. Pogledali smo pa smo vidjeli da se tone oružja dostavljaju, i tone oružja dovlače u ovu Sirijsku zemlju koju je Poslanik, a.s., opisao kao Šam – a Sirija je srce unutar Šama.

Šta je bio rezultat? Zapadnjački kriminalci su se mogli između sebe kladiti da će nakon par mjeseci Sirija biti podijeljena na četiri male međusobno zavađene državice koje će nastati na mjestu zemlje koja se zove Sirija. A šta se ustvari desilo? Evo prošle su čitave dvije godine, možda i više, a vojska jedne jedine zemlje stoji naspram čitavog svjetskog poretka, kojeg sam vam opisao, sa njihovim izvršiocima. Evo, ta vojska razbija opklade zapada! Evo je, ta zemlja, gledamo je danas, čvrsto odolijeva i postojano stoji! Ova vojska nijednog trenutka nije bila u potrebi za oslanjanjem na nikoga osim na Jednog Jedinog – Allaha Uzvišenog! Ova naša vojska, kao što sam rekao juče, se odlikuje hrabrošću, a ta hrabrost je dar od Boga. To je hrabrost o kojoj Allah, dž.š., govori:

 

Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti.“ ( Et Tevba, 14. )

 

Da, to je hrabrost, koliko god ta riječ smetala nekima. To je hraborst, ali hrabrost darovana od Održavatelja nebesa i zemlje. Kako? Kako da se čitav svijet uvuče u rat, da se sve svjetske tiranijske zemlje sastave, da se sve okolne zemlje naoružaju i pošalju  u izvršenje plana vojske sa svih strana svijeta, da se naoružaju najsavremenijim oružjem, tonama raznog oružja, ali i pored toga evo prolaze dvije godine otkako Sirija čvrsto stoji na svojoj zemlji?? Zar ovo nije dokaz istinitosti riječi Božijeg Poslanika, a.s.?

 

Drugi dokaz: Ova naša mubarek zemlja, da li joj se, o Allahovi robovi, umanjilo nešto od opskrbe u poslednje dvije godine? Hrane? Povrća? Voća? Da li je isrcpila nešto od svojih zaliha pšenice? Da li joj je nestalo ulja i maslinki? Da li joj je nestalo pamuka? Ako bilo ko od vas ode na neku pijacu u Damasku ili izvan Damaska i pogleda, šta će naći na zelenim pijacama? Vidjeće da su pijace prepune svih vrsta voća i svih vrsta svežeg povrća? Ništa od toga nije uvezeno sa strane, sve je to izniklo i ubrano iz ove naše mubarek zemlje. Prošetaćeš pijacama pa ćeš vidjeti da su one prepune svim blagodatima koje blistaju pred očima. Pogledat ćete, o Allahovi robovi, pa ćete vidjeti kako ljudi prodaju blagodati sa svih strana. Zar ovo nije dokaz za ovo što vam govorim? Zar ovo nije dokaz istinitosti riječi Božijeg Poslanika, a.s.?

 

Zaposleni u državi... Da li među njima ima neko kome nije isplaćena zarada tokom prve nedjelje u mjesecu, od početka krize pa do današnjeg dana? Da li je radnicima u zemlji ili onima koji su unajmljeni da rade rečeno: „Idite i ne vraćajte se, država vam ne može isplatiti zarade zbog krize koja nas je zadesila?“ Da li postoji i jedan jedini čovjek kome je ovo rečeno? Vi znate, o Allahovi robovi, da susjedne zemlje zaboravljaju na plate svojih radnika čak i zbog male krize koja ih zadesi i koja brzo nestane. Sve se pomiješa i sve zastane i po mjesec dana, i odmah započnu demonstracije i protestne šetnje. Ako hoćete spomenuću vam imena tih zemalja. Ali, evo je Sirija, nijedna zemlja na svijetu nije stavljena na kušnju kao ona, da se čitav svijet bori protiv nje, da li se ona ophodila prema svojim zaposlenima, prema svojim radnicima na ovaj način, da je igronisala isplaćivanje zarade? Ovo je treći dokaz istinitosti Poslanikovih, a.s., riječi da će naša zemlja ostati zemlja sigurnosti i imana.

 

Možda među ljudima postoje neki koji se pitaju: „A šta ćeš reći, onda, o porodicama koje su iseljene iz svojih domova i koje nisu dočekali osim šatori izvan domovine, koje ispred sebe ne nađoše osim nasilje i okrutnost? Zar ovo nije oprečno govoru Božijeg Poslanika, a.s.?“ U odgovoru na ovo kažem: Odgovor nije od mene, odgovara vam Allahova riječ:

 

Reci: to je od vas samih!“ ( Ali Imran, 165. )

 

Da, čitajte ovaj ajet sa njegovim kontekstom znaćete odgovor na ovo pitanje. Mir je prisutan i sigurnost je prisutna, kao što je to rekao Poslanik, a.s., a on je onaj koji samo istinu govori, ali smo mi ti, ili među nama ima nekih koji bi da otrgnu dio ovog mira i sigurnosti. Zatvorene kuće u Damasku i van njega se broje hiljadama. Zatvorili su ih njihovi vlasnici ideći u potragu za slobodom, ideći u potragu za mirom i smirenošću izvan ove zemlje, daleko od saučešća sa drugima u dobru i u zlu, čekajući kraj krize da bi se vratili. Kada bi se ove kuće, koje se broje hiljadama, otvorile za one koji su izgubili na kratko krov nad glavom, i kada bi ih prihvaili vlasnici ovih kuća kao što su ensarije prihvatile muhadžire da li bi se ovi problemi pojavili? Da li bi oni koji su ostali bez kuća morali spas da nađu u šatorima u kojima nisu našli ništa osim zlo i nepravdu? Ne, o Allahovi robovi! Kažem, a koliko bih volio da ove moje riječi dopru do ušiju vlasnika neiskorištenih kuća: Šta bi vam falilo kada biste vi u svom ponašanju i svojim životima oživjeli praksu ashaba Božijeg Poslanika, a.s.? Onih koji su prihvatili muhadžire iz Mekke, dali im svoje kuće, dali im udio svojih imetaka, onih kojima nije falio nijedan djelić bratstva, koji su dijelili hranu? Šta bi vam falilo kada biste vi, a i vi ste od Muhammedovog, a.s., ummeta, oživjeli s vremena na vrijeme ono čime su živjeli ashabi Allahovog Poslanika, a.s.?

Ali ne, oni nisu to uradili već su zatvorili svoje kuće i otišli da potraže slobodu na drugom mjestu ne mareći za svoju braću... Eto, spoznali ste odgovor braćo moja.

 

Reci: To je od vas samih!

 

Zar - kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: "Otkud sad ovo?!" Reci: "To je od vas samih!" Allah, zaista, sve može.“ ( Ali Imran, 165. )

 

Da, možda će neko reći: A gorivo koje nestaje dugo vremena a onda se na kratko pojavi i hleb koji nestaje iz pekara, zar ovo nije dokaz nestanka mira i sigurnosti? Još jednom vam odgovara Allah, dž.š.,: „Reci: To je od vas samih!“ Ko je sakrio gorivo i ostalo? To su uradili trgovci kriza, to su oni koji imetak za kojim žude kupe iz đubra, to su oni koji uzimaju ono čime žele napuniti svoje džepove i svoje sanduke, iz ruku onih koji su u potrebi, iz gladi gladnih, iz jada jadnih. A vi znate detalje! Znate da, da nije ove niske pohlepe ne bi bilo onih koji prigovaraju, i ne bi bilo razloga da sumnja u Poslanikove riječi uđe u srce jednog jedinog čovjeka iz ummeta Muhammeda, a.s. Dakle, zar ovo nisu dokazi koji, ne da negiraju, već potvrđuju istinitost riječi Božijeg Poslanika, a.s., u dva sahih hadisa da je Šam zemlja sigurnosti i imana.

 

Reći ću vam, štaviše, da je ova briga koja nas obuzima, da je to ustvari samo po spoljašnjosti briga, a ja sam siguran da ova briga, u stvarnosti, obuzima one koji su poslani nama da dožive svoj kraj na ovoj našoj mubarek zemlji. Briga obuzima njih! Zar niste čuli riječi Božijeg Poslanika, a.s., u sahih hadisu kojeg bilježe Ebu Ja'la u Musnedu  i Imam Ahmed u svom Musnedu i Et Taberani u svom El Mu'džemu: „Stanovnici Šama su bič ( kazna) Allahov na Njegovoj Zemlji, njime udara koga On hoće od svojih robova. Munafici u njemu neće zavladati nad vjernicima. Zabranjeno je munaficima u njemu da umru osim u brigama, tužni i ljuti.“ Ovo su riječi Poslanika, a.s., hadis je sahih i prenosioci su ispravni. „Stanovnici Šama su bič Allahov na Njegovoj Zemlji...“ u Šamu. Allah, dž.š., udara ovim bičem koga hoće od svojih robova da ih uništi i da ih odgoji. Zar ovo nije ono što se danas dešava kod nas? Rečeno je kriminalcima: „Idite u Šam!“ Rekli su im to sa namjerom koja kruži njihovim glavama. Pa ih je Allah, dž.š., podredio ostvarenju riječi Božijeg Poslanika, a.s. Stanivnici Šama su Allahov bič! Stanovnici Šama su Allahov bič, o robovi Allahovi! Evo, vi, o Allahovi robovi, gledate potvrdu toga! Kada bi mediji objavili, a ne objavljuju, popis, vidjeli biste da je na desetine hiljada, čak i više, kriminalaca, dočekalo svoj kraj na ovoj mubarek zemlji, i vidjeli biste istinitost riječi Allaha Uzvišenog:

 

Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti.“ ( Et Tevba, 14. )

 

Ostalo mi je još da poručim jednu stvar onoj braći koja su činila idžtihad pa se odvojila, pa činila idžtihad pa se naoružala. Kažem „Činila idžtihad!“ jer ovo je moje mišljenje o njima a mudžtehid se nagrađuje u svakom slučaju.

Zar ne vidite da se stvar otkrila, i da pitanje više nije pitanje idžtihada. Istina se ukazala svakome ko ima dva oka, o Allahovi obovi. Ovo je otvoreni rat zapadnjačkih kriminalaca sa njegova dva ogranka – evropskim i američkim, kao što sam vam i spomenuo. Taj rat se vodi pod upravom projevrejski orjentisanih hrišćana a po planu koji je ranije, mnogo ranije, zacrtao Izrael. Evo, vi vidite da je ova naša mubarek zemlja napunjena raznim ljudima sa strane, koji nisu njeni stanovnici. Ako oni zavladaju, vi ćete biti prvi koje će oni ubijati pa se vratite! Učinili ste idžtihad a ja molim Allaha da vas nagradi na njemu. Vratite se od tog idžtihada prije nego što on prestane biti to i prije nego što se jasno otkrije istina! Vratite se svojoj braći! Vratite se pa se izmirite sa svojim vođama, sa svojom vojskom i sa svojim narodom! Vratite se pa zauzmite sa svojom braćom jedan stav! Protiv čega? Protiv ovog javno objavljenog rata od strane jevrejsko-hrišćanskih nevjernika koji čekaju pojavu svog mesije! Njihov mesija je onaj koji ima jedno oko! Oni govore da se njihov mesija neće pojaviti osim nakon sveopšteg rata koji će obuhvatiti islamski i arapski svijet! Oni ovo govore, i vi znate to! Vratite se! Vratite se svojoj braći i pomirite se sa njima i hodajte putem koji zadovoljava Allaha Uzvišenog!

Vratiću se pa ponovo reći, kao što sam rekao prošle nedelje, a to je govor od kojeg moj jezik ne smije klonuti i koji naša vojska ne smije zaboraviti: Allah, dž.š., vam je darovao hrabrost, ne snagom koju sami po sebi imate, već kao blagodat koja vam dolazi od Njega kao potvrda riječi Božijeg Poslanika, a.s. koji govori da će Šam zauvijek ostati zemlja sigurnosti i imana, pa usmjerite ovu hrabrost, kao što sam vam govorio, da se izmirite sa Allahom. Ja se nadam da će ove moje riječi, koje izviru iz srca punog ljubavi i iskrenosti prema ovoj mubarek zemlji i svakome ko je u njoj. Izmirite se sa Allahom! Pokajte se Allahu, budite prvi koji će pokazati primjerom kako se korača Allahovim isprevnim putem, kloneći se Njegovih zabrana. Budite prvi koji će osjetiti miris Dženneta kucajući na vrata šehadeta!! Budite primjer ovoga! Sjetite se, i nemojte zaboraviti Allahove riječi:

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.“ ( Ali Imran, 169. )

To je stvarni život! Ali ko su oni? To su oni koji koračaju ka šehadetu preko poštovanja Allahih propisa, preko izvršenja Njegovih naredbi, preko spoznaje Allahove vjere, preko pridržavanja sunneta Božijeg Poslanika, a.s. Nije traženje šehadeta ono što zamišljaju neki zatvarajući oči, tražeći hurije, tražeći ga preko ispranih mozgova, bez znanja ičega o islamu, bez znanja ičega iz života Božijeg Poslanika, a.s., bez znanja pravila džihada, bez znanja ičega o adabima džihada!!

Ne i ne! Naša vojska i vojske našeg islamskog i arapskog ummeta ne smiju da ostanu u ovoj zabludi i da ostanu na ovom uvjerenju. Otvorimo vrata džihada pridržavajući se Allahovih propisa. Idimo ka šehadetu putem pridržavanja Allahovih naredbi, putem sprovođenja oporuka Božijeg Poslanika, a.s. Ovakvi treba da budemo!!!

Kažem ovo moleći Allaha za oprost.

( U ovom dijelu hutbe je dokaz protiv onih koji nepravedno napadaju šejha, Allah mu se smilovao i stepene u Džennetu mu povećao, da podržava vlast i ubijanje muslimana. Šejh je od samog početka problema zauzeo stav koji nalaže islam i koji je poznat u šerijatu još od prvih dana islama. Nekada je taj stav bio u korist jednoj a nekada drugoj skupini, šejh nije udovoljavao ni jednima a ni drugima jer Allah, dž.š., je najpreči da Njemu bude udovoljeno./ Sami )

 

 

Hvala Allahu, hvala Mu koliko je naredio. Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha potvrđujući Njegovo Gospodarstvo, suprotno volji onih koji Ga ne poznaju i u Njega ne vjeruju. I svjedočim da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Njegov Poslanika, Njegov odabranik i Njegov prijatelj, najbolji Poslanik kojeg je poslao. Allah ga je poslao cijelom svijetu kao radost i opomenu. O Allahovi robovi, bojte se Allaha u onome što je naredio i klonite se onoga što je zabranio i što mrzi. Izbacite ljubav prema dunjaluku iz vaših srca zaista ona ako zavlada zarobi. Znajte da vam je Allah naredio jednu stvar koju je od sebe započeo a zatim od meleka Svog veličanstva, i rekao, a slavljen je i sveznajući onaj koji govori: „Zaista Allah i Njegovi meleki donose salavat na Poslanika, o vi koji vjerujete donosite salavat na njega, i selamite ga selamom.“ Allahu moj, donesi salavat na Muhammeda i na porodicu Muhammeda kao što si donio na Ibrahima i porodicu Ibrahima. Allahu moj, daj bereket Muhammedu i porodici Muhammeda kao što si dao bereket Ibrahimu i porodici Ibrahima u svim svjetovima, ti si zaista Slavljeni i Hvaljeni. I neka Allah bude zadovoljan ashabima i onima koji ih u dobru slijede sve do Sudnjeg dana. Allahu moj, oprosti muslimanima i muslimankama i vjernicima i vjernicama, živima i mrtvima među njima. Omekšaj njihova srca o Vlasniče Visočanstva i Blagosti. Allahu moj, mi Ti se obraćamo dvijema surama Ed Duha i Inširahom, i obraćamo Ti se sa sedam ajeta i Kur'anom Časnim, obraćamo Ti se svim Tvojim lijepim imenima i najvećim imenom za koje si rekao da ako Te rob zamoli njime da ćeš mu uslišati, da nam daš ono što će nas zadovoljiti na dunjaluku i na ahiretu, o Vlasniče Visočanstva i Blagosti. Allahu moj, kao što si obećao svom miljeniku Muhammedu, neka je na njega spas i mir, da mu podariš ono što će ga zadovoljiti i mi Te molimo, Gospodaru, a i mi smo od ummeta Muhammeda da nam u ovom času daš ono što će nas zadovoljiti. A prvo što nas zadovoljava, čime kucamo na Tvoja vrata moleći za uslišavanje, je da primiš naše dove i da ostvariš naše želje, o Gospodaru. Zaštitniče naš, uzdigni od nas Tvoju srdžbu i nezadovoljstvo, nemoj nam zamjeriti na našim lošim postupcima i nemoj nam zamjeriti na onome što su učinili maloumni među nama, o Gospodaru svih svjetova. Allahu, mi Te, uz Tvoju neovisnost od naše molbe i našu ovisnost o Tebi, molimo da nam svojim lijepim oprostom oprostiš, o Gospodaru svih svjetova. I da popraviš čuvara i njegove podanike. Allahu moj, popravi čuvara i njegove podanike. Allahu moj, popravi čuvara i njegove podanike. Allahu moj, nadahni nas da se ponosimo Tvojom vjerom. Allahu moj, učvrsti nas da koračamo Tvojim putem. Allahu moj, zaštiti nas od zavisti zavidnika i uticaja šejtana od džinna i ljudi, o Vlasniče Visočanstva i Blagosti. Allahu moj, o Najmilostiviji koji se pita, o Najblagosniji koji daje, molimo Te, Allahu, u ovom mubarek satu, a možda je to sat u kome si obećao svojim robovima da ćeš im primati njihove dove, molimo Te, Allahu, da vratiš mir i sigurnost u sve krajeve našeg Šama i da uliješ radost u srca Tvojih nesretnih robova, u srca miskina, jadnika, onih koji su ostali bez kuća, ranjenika koji jecaju u svojim bolnicama. Molim Te, o Vlasniče Visočanstva i Blagosti, za nevinu krv koja je prilivena i molim Te za nevino ubijene koji u ovom času lete svojim dušama. Molim Te, o Allahu, koji si zaštitnik svakoga ko traži, i koji si obračunitelj svakog nepravednika, da spriječiš ruke nevjernika, grješnika i bestidnika od Tvojih mirnih, nevinih robova, o Vlasniče Visočanstva i Blagosti. Allahu moj, Ti si mi pokazao ovu radosnu vijest a ja ne znam kada će nastupiti njeno vrijeme, pa Te molim, Allahu, da je nastupilo njeno vrijeme. ( Šejh, Allah mu se smilovao, je obradovan šehadetom na Allahovom putu samo nedelju dana nakon ovog govora./ Sami) Prevagnula je strpljivost Tvojih robova, prevagnula je njihova strpljivost o Allahu. Prevagnula je njihova strpljivost o Vlasniče Visočanstva i Blagosti. Allahu moj, molimo Te za brzo izbavljenje. Molim te, Allahu moj, brzo izbavljenje. Dajem Ti svoj zavjet, a i zavjet sve prisutne braće za koju mislim da svi isto to misle, da se ne okrenemo od Tvojih vrata ka bilo kojim drugim vratima, i da se ne okrenemo od Tvog puta na bilo koji drugi put, ni na jedan krivudavi put, mimo Tvoga puta o Gospodaru svih svjetova. Dajemo sebi obavezni zavjet da se pokajemo Tebi i da se vratimo Tebi. Pa Te molimo, Uzvišeni Allahu, da ovo bude naš zalog za Tvoje primanje naših dova. Molimo te, Allahu, da učiniš ovo dokazom Tvog primanja naših dova, o Gospodaru svih svjetova. Molimo Te, Allahu, da nam brzo podariš izbavljenje, a Ti to možeš, iako ne zaslužujemo. Allahu moj, uputi ovog Tvog roba, Tvog roba, kome si povjerio vlast da upravlja nama da slijedi Tvoj put, i da slijedi Sunnet Tvog Poslanika Muhammeda, neka je mir i spas na njega. Napuni njegovo srce dodatnim imanom u Tebe i dodatnom ljubavlju prema Tebi, i dodatnim uzdizanjem Tvojih znakova. Učini, Allahu moj, da on vodi ovaj ummet onako kako si Ti zadovoljan. Podari mu na tom putu duboko dobro razumijevanje, o Gospodaru svih svjetova. Gospodaru naš, oprosti nama, roditeljima našim, prisutnoj braći i njihovim roditeljima, našim učiteljima i onima kojima dugujemo, i svim ostalim muslimanima.

 

Damask, Emevijska džamija, 15.03.2013.godine.

www.ebuhanife.net

07.06.2013.

Protesti protiv čovjeka koji je preporodio Tursku

Politički uspon aktuelnog premijera Turske Recepa Tayyipa Erdoğana počinje 1994. godine, kada kao kandidat Stranke blagostanja biva izabran za gradonačelnika Istanbula. U tom trenutku u Istanbulu su postojali brojni problemi- grad je bio neuređen s neadaktvatnim gradskim prevozom, brojnim problemima opskrbe vodom, zapuštenim kulturno-historijskim spomenicima i krajnje neefikasnom javnom službom. Odlučan u namjeri da se obračuna s korupcijom i grad dovede u red, Erdogan je u četiri godine svog mandata preporodio Istanbul- grad je dobio redovnu opskrbu vodom, novi sistem gradskog prevoza, uređene deponije, tržne centre, autoputeve, zelene površine, studentske domove i mnoge kapitalne projekte.  Još tada su protivnici optuživali Erdogana da u Istanbulu namjerava uvesti islamske zakone, no od toga nije bilo ništa. Upravo će optužbe za pokušaj uvođenja islamizma i ukidanja turskog sekularizma postati glavna optužba koju će njegovi politički protivnici, uključujući i sadašnje demonstrantne, koristiti kao glavni argument u borbi protiv Erdoganove vladavine.

Ustavni sud je zabranio Stranku blagostanja 1998. godine, pa je Erdogan, zajedno s ostacima bivše stranke pristupio novosnovanoj Stranci vrline. Godinu dana kasnije, pod optužbom da je poticao vjersku mržnju, osuđen je na devet mjeseci zatvora, od čega je odslužio četiri mjeseca.

Stranka vrline je 2001. također zabranjena pod optužbom da je kršila sekularne zakone, što Erdogana nije pokolebalo u njegovim političkim ambicijama. Iste godine osnovao je Partiju pravde i razvoja (AKP), koja je na izborima 2002. ostvarila pobjedu s 35% glasova, što joj je po tadašnjim turskim zakonima bilo dovoljno da samostalno formira vladu. Narod Turske upamtio je odlične rezultate koje je Erdogan ostvario kao gradonačelnik Istanbula i nakon višedecenijske dominacije kemalističkih politika čiju je vladavinu pored njegovanja tekovina sekularizma, karakterisala i ekonomska zaostalost te masovno kršenje ljudskim prava i sloboda, odlučio je povjerenje dati novom političkom konceptu.

Uslijed velike zabrinutosti koja je vladala u samoj Turskoj i izvan nje zbog dolaska na vlast stranke čiji su članovi imali islamističku prošlost i kao takvi predstavljali potencijalnu prijetnju sekularističkom uređenju u zemlji, Erdogan i ostalo rukovodstvo stranke uporno su isticali da AKP nema tajni vjerski program, nego se radi o konzervativnoj stranci prozapadnog tipa koja je kao svoje prioritete isticala približavanje EU i ekonomski napredak zemlje, uz oživljavanje pomalo potisnute turske tradicije.

U tom kontekstu, jedan od važnijih aspekata političke ideologije AKP bio je i ekonomski liberalizam, zahvaljujući čijoj je primjeni tokom narednih desetak godina vladavine ove stranke Turska doživjetla potpuni procvat- ekonomija je značajno liberalizovana i oslobođena brojnih zakonskih stega koje su ograničavale razvoj poduzetništva, tržište je deregulisano i izvršena je privatizacija većih kompanija koje su bile u državnom vlasništvu. Ovakve mjere ubrzo su dovele do velikog ekonomskog rasta koji u Turskoj već godinama kontinuirano traje, priliva stranih investicija i otvaranja nekoliko miliona radnih mjesta. O rezultatima vladavine AKP u Turskoj možda najbolje govore statistički podaci o stanju u zemlji danas, nakon desetak godina vladavine ove stranke, u odnosu na 2001., godinu prije dolaska AKP-a na vlast: ukupni bruto domaći proizvod 2001. iznosio je 230 milijardi dolara, danas on iznosi 770 milijardi; realnog ekonomskog rasta nije ni bilo 2001., odnosno zemlja je bilježila pad koji je iznosio čak -9,4%, dok danas Turska bilježi rast od 8,9%; prihod po glavi stanovnika povećan je sa sa 3 000$ na 10 600$; izvoz je povećan sa 25 milijardi na 152 milijarde dolara; izdvajanje za zdravstvo sa 29 povećano je 16,8 milijardi dolara, a za školstvo sa 6,5 milijardi na 47,4 milijardi danas. Osim toga, Turska je vratila i komletan dug MMF-u!

Pa ipak, pozitivne promjene koje su se desile tokom vladavine Erdogana i AKP-a nisu se odnosile samo na ekonomsku situaciju u zemlji. Iako lične i socijalne slobode u Turskoj još uvijek nisu na zavidnom nivou, u posljednjih nekoliko godina zemlja i na ovom polju ostvaruje značajan napredak.  Ukinuta je smrtna kazna, uvedena je veća sloboda govora i udruživanja, data su manjinska prava Kurdima, težište vlasti prebačeno je ka manjim administrativnim jedinicima, i što je možda i najvažnije- armija je stavljena pod civilnu kontrolu. Ovakvi rezultati nisu prošli bez nagrade turskog naroda, tako da je na opštim izborima 2007. stranka osvojila 46,5% glasova, a četiri godine kasnije čak 49,8% glasova.

Protiv čega se protestuje?

Pa ipak, i pored ogromnog ekonomskog napretka koji je Turska ostvarila pod vodstvom AKP-i Erdogana, veće demokratizacije društva te gotovo natpolovične podrške na izborima, ovih dana svjedoci smo nimalo mirnih protesta u Turskoj na kojima demonstranti izražavaju bunt protiv aktuelne vlasti i optužuju je za tiraniju i pokušaj uvođenja islamizma! Treba također napomenuti da ovo nisu prve demonstracije protiv Ergogana i AKP-a zbog navodnog pokušaja islamizacije turskog društva. Sličan pokušaj rušenja AKP-a postojao i 2007., kada su milioni pobornika striktnog sekularizma demonstrirali po gradovima Turske. Generali, koji su tokom četiri decenije oborili četiri vlade i zatvorili isto toliko islamskih partija, izveli su brodove na Bosfor sa cjevima okrenutim gradu. Onda su raspisani prijevremeni izbori u julu na kojima je Erdogan ubedljivo trijumfovao, osvojivši čak 46, 5% glasova.

Danas, šest godina nakon tog događaja, ponavlja se slična situacija. Ako je neko možda i pomislio, naivno, da je povod za masovnije demonstracije u turskim gradovima bio brutalan odgovor policije na proteste protiv rušenja parka i izgradnje tržong centra, ili protiv pokušaja ograničavanja prodaje alkohola, njegove sumnje su mogli odagnati konkretni politički zahtjevi s kojima su naoružani slikama Ataturka istupili demonstranti. Jarko politički i ideološki obojeni demonstranti otkrili su, što kroz ikonografiju, što kroz istupe svojih glavnih protagonista, pravi uzrok ovih protesta- Erdogana i AKP se optužuje za pokušaj uvođenja islamizma i uništenje sekuralističke Turske, zamjera mu se njegov otpor režimu Bašara Al Asada u Siriji, spominje se borba protiv nejednakosti u društvu, a sve je popraćeno uličnim nasiljem uz uništavanje privatne i javne imovine, te čak i skrnavljenje džamija… Pritom, sam način i tok demonstracija jasno ukazuje da se radi o vrlo smišljenoj akciji s dubljom pozadinom: od namjernog organizovanja protesta na za to nedozvoljenom mjestu kao iskre za veće nemire, preko slanja lažnih podataka medijima o broju poginulih i povrijeđenih na demonstracijama do montiranja slika sa protesta kako bi se poslala lažna slika o brutalnosti i siledžijstvu turske policije- jasno je da ovi protesti za cilj imaju uzdrmati tursko društvo i oslabiti poziciju vladajuće stranke.

No, s kojim motivom se nastoji uzdrmati zemlja i srušiti vlast koja je Turskoj donijela veliki ekonomski napredak i rast standarda svim građanima, učinivši od nje regionalnu silu i svjetski relevantan politički faktor? U ime kojih ljudskih prava i sloboda i protiv kakve islamizacije se bore oni koji protestuju sa slikama osobe koja je stvorila sistem u kojem je pokrivenim ženama bilo zabranjeno ući na fakultet, što je tek nedavno promijenjeno, i kada svi podaci govore da je stepen ljudskih prava pod Erdoganovim režimom ne zavidno, ali ipak povećan? Je li pokušaj uvođenja zakona o ograničavanju prodaje alkohola ( takvi zakoni su na snazi u mnogim evropskim zemljama, poput primjerice Švedske u kojoj se samo u državnim prodavnicama do 20 sati mogu kupiti alkoholna pića), odlika te islamizacije i kršenja teško stečenih sloboda, a s druge strane stvarno kršenje prava osobama s vjerskim uvjerenjima i drugačijim ideološkim stavovima nešto što je društveno poželjno i priželjkivano? Erdogan ako je i imao namjeru sistemske islamizacije turskog društva, onda je to dosad jako jalovo radio, jer je vrlo teško pronaći zakone koji ozbiljnije idu u tom pravcu, a koje je njegova stranka usvojila, osim ako pod islamizmom ne podrazumijevamo samu činjenicu da Erdogan zajedno s najprominentijim političarima AKP-a nedvosmisleno ističe svoje islamsko vjerovanje i slijeđenje islamskih vrijednosti?

Ili se pak naprosto radi o činjenici da kemalističkim ljevičarima koji su odlučili izraziti svoj, nimalo miroljubiv bunt prema Erdagonovom režimu, nikakav rast standarda i povraćeni ponos zemlji ne mogu nadomjestiti želju i žal za vremenima kada su u svojoj kemalističkoj poludiktaturi pod svesrdnom podrškom vojske mirno mogli kompletnom društvu nametati svoj ideološki teror i sistemski šikanirati neistomišljenike? Da su kojim slučajem ovi protesti organizovani prije kojih petnaestak godina, umjesto “brutalnosti” policije, vrlo vjeorvatno bismo gledali slike tenkova kako gaze demonstrante.

Piše: Danijal Hadžović- Akos.ba

http://www.akos.ba/protesti-protiv-covjeka-koji-je-preporodio-tursku/

29.04.2013.

FADILETI DONOŠENJA SALAVATA NA POSLANIKA S.A.V.S.

Priredio: Nijaz SALKIĆ 

 

Allah Uzvišeni kaže: إِنَّ اللَّهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ ۚ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا  "Uistinu Allah Uzvišeni i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O pravovjerni, donosite i vi na njega salavat i selam." (Ahzab, 56)

 

Riječ salavat je množina od arapske riječi salat. U našem jeziku uobičajna je upotreba ove riječi sa značenjem u jednini. Tako se kaže učiti, donositi salavat. Učenje ili donošenje salavata mogli bismo najjednostavnje definisati kao ibadet koji se ubraja u kategoriju spominjanja Allaha Uzvišenog, kao što je učenja Kur'ana, izgovaranja tehlîla, tesbîha, tahmîda i drugo i ima posebno mjesto i značaj.

 

"Najpreči ljudi na Kijametskom danu su mi oni koji najviše donose salavate na mene." (Tirmizija) 

 

"Ko donese na mene jedan salavat Allah, za taj jedan, donese na njega deset i upiše mu deset dobrih djela (hasenata)." (Tirmizija) "Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset salavata, umanji mu se deset grijeha i podigne deset stepeni (deredžat)." (Nesaija)

 

"Meleki neprestano donose salavat na onoga koji donosi salavat na mene, pa neka to rob umanji ili uveća." (Ahmed) "Mnogo i često donosite salavat na mene, jer je vaš salavat na mene oprost za vaše grijehe." (Ibnu Asakir)

 

  "Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset; ko donese na mene deset salavata, Allah donese na njega stotinu; ko donese na mene stotinu salavata Allah će mu među oči napisati razrješenje (beraet) od licemjerstva i beraet od Vatre i nasataniće ga sa šehidima na Kijametskom danu." (Taberani)

 

Pri spomenu njegova, a.s., imena, bilo da ga mi izgovorimo ili da čujemo nekoga drugog da ga izgovara. Neki učenjaci smatraju da je dovoljno i jedan puta donijeti salavat na njega na jednom sijelu ili skupu. Neki smatraju da je to obaveza kada god se on, alejhisselam, spomene.

 

"Kada čujete muezzina, govorite ono što on izgovara, zatim donesite salavat na mene, jer onaj ko donese na mene salavat, Allah za taj salavat donese deset na njega, zatim od Allaha tražite meni 'vesîlu'. To je položaj u Džennetu koji je poželjan samo jednom Allahovom robu, a nadam se da ću ja biti taj. Pa ko bude tražio 'vesîlu' za mene dozvoljeno mu je zauzimanje (šefa'at)." (Muslim)

 

Hazreti Omer, radijellahu anhu, kaže: "Dova je zaustavljena između Neba i Zemlje i od nje se ništa ne uspinje dok ne doneseš salavat na svog Vjerovjesnika, a.s." (Tirmizija)

 

Poznati pobožnjak iz Damaska Ebu Sulejman ed-Darani (umro 215. h.g.) kaže: "Ko ima namjeru da traži od Allaha neku potrebu neka počne sa salavatom, zatim neka traži svoju potrebu i neka to završi sa salavatom na Vjerovjesnika, a.s., jer Allah Uzvišeni prima salavate, a On je plemenitiji i dostojanstveniji od toga da odbije i vrati ono što je između dva salavata." (Ebu Abdullah Muhammed el-Kurtubi, Džami'ul-bejan li ahakamil-Kur'an, Darul-hadis, Kairo, 1996., dio 14, str 225)

 

"Mnogo donosite salavate na mene petkom i uoči petka. Ko to bude radio biću mu svjedokom i zagovornikom na Dan proživljenja." (Bejheki)

 

"Kada zvoni uho nekome od vas neka se sjeti mene, neka donese salavat na mene i neka kaže: 'Spomenuo Allah onoga ko mene spominje po dobru." (Ibn Huzejme) "Kada zaboravite nešto, donesite salavat na mene, sjetićete se onoga što ste zaboravili, ako Allah da." (Ebu Musa el-Medini)

 

Mufessiri i muhaddisi spominju i neke druge prilike kao što je hutba džumuanska, bajramska, kišna dova, vjeridba, početak govora, prilikom pisanja, prilikom ustajanja i napuštanja sijela, nakon zahvale Allahau Uzvišenom, pri i poslije jela, prikom mirisanja ruže itd.

 

  Prva i najveća korist i smisao je da mi time izvršavamo imperativ od strane Allaha Uzvišenog. Kako smo razumjeli, Allah Uzvišeni donosi salavate na onoga koji ih donosi na Njegova Poslanika. Donoseći salavate na njega mi zapravo učimo dovu za njega da mu Allah Uzvišeni da prednost (fedilete), visoki položaj (deredžeter-refiate) ugled i čast i poveća spomen na oba svijeta, a na dovu koju mi učimo za svoga brata muslimana meleki kažu: 'Amin, tebi to isto!', pa se, dakle, opet korist vraća nama samima. Dalje, razumjeli smo, za onoga koji donosi salavate na Poslanika, a.s, meleki čine istigfar i traže oprosta za njegove grijehe, pa je učenje salavata ujedno kao i učenje samih istigfara.

 

Poznato je da ako neko nekoga voli mnogo ga spominje i o njemu govori, tako i mi donoseći salavate, izražavamo svoju ljubav prema Allahovom Poslaniku a.s., Onaj koji ne donosi svakodnevno salavate na Pejgambera, a.s., teško može tvrditi da ga voli i da mu je stalo do onoga što je donio i prenio od Allaha Uzvišenog.

 

SALAVAT KOJI SE UČI ČETVRTKOM I NEDJELJOM PRIJE JACIJSKOG EZANA 

 

,,Es-salatu ves-selamu alejk, 'alejke ja sejjidina ve senedena ve mevlana Muhammeda, ja resulallah.

 

,,Es-salatu ves-selamu alejk, 'alejke ja sejjidina ve senedena ve mevlana Muhammeda, ja habiballah.

 

,,Es-salatu ves-selamu alejk, 'alejke ja sejjidina ve senedena ve mevlana Muhammeda, ja šefi'allah.

 

,,Es-salatu ves-selamu alejk, 'alejke ja sejjidina ve senedena ve mevlana Muhammeda, ja rahmeten lil-'alemin.''

 

,,Salavat i selam na Tebi, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, Allahov  poslaniče.

 

,,Salavat i selam na Tebi, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, Allahov  miljeniče.

 

,,Salavat i selam na Tebi, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, Allahov  zagovorniče.

 

,,Salavat i selam na Tebi, naš prvače, naša vezo i naš usmjeritelju Muhammede, svjetovima svim milosniče.'' 

 

Literatura:  Vrijednost i značaj donošenja salavata na Muhammeda a.s. , h Zekerijah-ef. Čajlaković, Vrijednost i značaj donošenje salavata, Mensur Valjevac

22.04.2013.

Shvatanja koja trebamo ispraviti: Radim davu ahi!

Ovi ljudi vjersko znanje najčešće crpe od pojedinih studenata koji su studirali u arapskim zemljama i koji su stekli knjiško znanje, ali koji su zbog ličnih osobina i dugog odsustva često i sami nesposobni da stupe u zdravu i objektivnu interakciju sa bosanskohercegovačkom stvarnošću, pa takva situacija vodi stvaranju grupica koje su često mikrokozmos svaka za sebe. Ima tu i raznih samoprozvanih „šejhova“ koji dodatno unose smutnju i stvaraju podjele nakaradnim učenjima i okupljanjem istomišljenika najčešće odgojenih na internetu i facebooku.

Piše: Nermin Spahić (nasevijesti.com)

Poslijeratno vjersko buđenje bošnjačkog naroda je bilo naglo i impulsivno. Iz komunizma i sveopće afirmacije ateizma ušlo se u duhovnošću i vjerom ispunjene ratne godine, a zatim i poslijeratni period relativne slobode izbora i javne artikulacije svjetonazora. Dio tog buđenja je bila i takozvana selefijska dawa, potencijalni dah svježine u komunizmom osakaćeni bošnjački vjerski život. Bio je to primjer koji je rakijom i pršutom opijenom Bošnjaku trebao nakon 1945. godine nanovo pokazati kako se vjera živi i prakticira. Ova dawa je ruku pod ruku sa Islamskom zajednicom mogla narodu vratiti povjerenje u islam, učiti ga i privući nazad u čvrste džamijske saffove. To je mogao biti neki idealni scenario, koji se nažalost nije u potpunosti desio. O indiferentnosti i kalkulantskom djelovanju (dobrog dijela) Islamske zajednice ćemo pričati drugi put, ovaj put ćemo o selefijskoj dawi, tačnije o njenim problemima reflektovanim kroz grupice i pojedince koji su ovim greškama privukli veliku pažnju i poslali jednu negativnu sliku ovom narodu. Naravno, uz svesrdnu pomoć povampirenih medija.

Ekspresno ulaženje u vjeru bez sistematskog učenja je rezultiralo pojedincima totalno nesposobnim da se nose s onim što su naučili, pojedincima sklonim konfuznom i nelogičnom ponašanju, konfliktima i ponekad izolaciji. Razlog ovome je jedan veliki vakuum između na brzinu naučenog i često pogrešno prenesenog znanja i njegove primjene u stvarnosti gdje su se mnogi izgubili. Dalo je to mnoge vjerski neizgrađene ličnosti, vjeri odane i sklone ibadetu, ali suštinski nepromjenjene. Ostale su tu sve negativne osobine ophođenja prema ljudima, odsustva ahlaka, strpljivosti i mudrosti. Bukvalna shvatanja propisa ili još gore, izvođenje propisa na svoju ruku iz vjerskih tekstova kroz idealiziranje stvarnosti i jedno romantičarsko poimanje su stajali nasuprot grubog otrežnjenja nakon zatvaranja korica knjige ili izlaska sa predavanja.

On tebe kruhom, ti njega pendrekom

Zbog toga se pojavio i veliki nesklad u vrednovanju šerijatskih propisa. Tu dolazimo do famoznih brada i nogavica koji svakako imaju svoje mjesto, no zapostavljanje karakternih i intelektualnih odrednica i suštinskih promjena je za posljedicu imalo uzdizanje brade i nogavica na pijedestal simbola identiteta i pripadnosti. Okolina je naravno reagovala još gore uzimajući spomenute detalje kao isključive i jedine oznake za stigmatizaciju jedne grupacije.

Dosta tih ljudi se počelo baviti stvarima kojima nisu dorasli. Ne posjedujući osnovne temelje iz poznavanja vjere odali su se raspravama o kompleksnim temama i bespotrebnom forsiranju razlika i podjela umjesto konstruktivnog djelovanja.

„Radim dawu ahi“ ili „pendrek dawa“ je fenomen koji se pojavio zbog pogrešnog tumačenja hadisa o otklanjanju zla rukom, pa su pojedinci na terenu maltretirali ljude i pravili razne ekscese. Ova pojava je vremenom zbog sazrijevanja tih ljudi i izlaska iz vjerske adolescencije uglavnom iščezla, ali priče u narodu i gorak okus su ostali. Stvorio se mit o agresivnim bradonjama koji tjeraju ljude u vjeru.

Na ovo se nadovezuje i princip „moram reći sve, svagdje i svakome“ što je posljedica nepoznavanja metodologije pozivanja u vjeru. Presretanje ljudi na ulici, ubjeđivanje i borba protiv vjetrenjača zbog nekontrolisane demonstracije imana su takođe bili praksa ovih pojedinaca. Nesposobnost prihvatanja realnosti u kojoj žive i pravilnog postavljanja prema istoj je imala za posljedicu gomilanje frustriranosti i razočarenja...

 

(Islamski informativni magazin"SAFF",subota, 05 januar 2013)

http://www.saff.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=2737:shvatanja-koja-trebamo-ispraviti-radim-davu-ahi&catid=73:pogledi&Itemid=82

20.04.2013.

OBAVLJANJE NAMAZA PO DRUGIM MEZHEBIMA

Obavljanje namaza po drugim mezhebima

Forsiranje drugačijeg načina klanjanja nije donijelo nikakve pozitivne rezultate u našoj sredini, nego je samo unijelo zabunu među našim narodom. Treba imati na umu međusobno uvažavanje i poštivanje učenjaka različitih mezheba.

Prenosi se da je imam Šafija klanjao u Bagdadu, u blizini Ebu Hanifinog kabura, pa nije učio kunut-dovu na sabah-namazu, kao što je to bila njegova uobičajena praksa i njegov stav. Kada su ga upitali o tome, on je odgovorio: “Pa zar ne zaslužuje vlasnik ovog kabura (misli na Ebu Hanifu) da bude poštovan!?”
...
Imam Šafija je znao da je to sredina u kojoj ljudi klanjaju po hanefijskom mezhebu i zbog toga je tako postupio, ne želeći da unosi razdor i nesporazume među ljude. Ponekada vidimo pojedince koji, želeći primijeniti neke hadise u namazu, koji se koriste kao argumenti u drugim fikhskim pravcima, na taj način unose zabunu i remete ustaljeni način klanjanja.

Zaboravljaju da je sloga i zajedništvo farz, a da su to stvari koje su sunnet, ili čak mustehab, samo pohvaljene. Od tih shvatanja je dizanje ruku prije i poslije ruku’a, koje ima hadisku podlogu u drugim mezhebima, ali je očuvanje naše sloge preče i važnije od toga. Nekada pojedinci u džamijama pokušavaju sve nas “podučiti” kako se klanja vitr-namaz, da treba kunut-dovu učiti dižući ruke i to poslije ruku’a i tome slično.

Oni zaboravljaju da je to samo jedan od načina klanjanja vitr-namaza. Pa zar je to jedini ispravan način, a ono kako su naši dragi djedovi klanjali i kako danas milioni ljudi širom svijeta klanjaju, nije ispravno? Na ograničenost ovakvog razumijevanja vjere, kao i upitnost ovakve namjere ukazuje i to da su zaboravili da je vitr-namaz bolje klanjati kod kuće i to na način kako oni smatraju da je to najbolje, a ne da ovako javno zbunjuju narod u džamiji.

[Dr.Fuad Sedić, Dr.Izet Terzić,“Savjet muslimanskoj omladini“,str.12.]

 

Bismillahi-rrahmani-rrahim!

Svjedoci smo da se Bosna i Hercegovina, kao i ostali dijelovi Balkana u toku posljednjih ratnih zbivanja, kao i u postratnom periodu, našla na udaru različitih razumijevanja vjere islama i prakticiranja vjerskih propisa. To je donekle i razumljiva pojava s obzirom na prisustvo muslimana iz drugih podneblja koji su svojim prisustvom željeli pomoći muslimanima u najtežim danima. Ti ljudi su uglavnom bili pripadnici drugih islamskih pravnih škola (mezheba) i njihovo miješanje sa našom omladinom rezultiralo je zbunjenošću i nejasnoćama u razumijevanju pojedinih vjerskih propisa. Vjerovatno je, u tom kontaktu sa našom sredinom, nedostajalo mudrosti i primjenjivanja općepoznatih pravila u pozivanju u islam, da’vetu. Trebalo je imati na umu da islam ovdje postoji nekoliko stoljeća, da je tu bilo i uleme, učenjaka, medresa i ostalih vjerskih institucija koje su čuvale i njegovale emanet vjere, koji su preuzeli od svojih prethodnika. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: “Stanovnici Meke najbolje poznaju svoje područje i svoje prilike.” Tako isto i muslimani naših područja bolje poznaju naše podneblje, naše prilike i naše probleme, kao i moguća rješenja za njih.

Također se morao uzeti u obzir i period različitih sistema koji su vladali ovim prostorima, pogotovo onih pedesetak godina nakon Drugog svjetskog rata, kada je vjera marginalizirana i stavljana u drugi plan. Svjesni smo da su se tokom tog teškog perioda u vjeru možda i uvukle neke novine koje nemaju osnovu u vjeri, ali to razumijevamo kao rezultat truda na očuvanju bilo čega što ima veze sa vjerom, načinom očuvanja veze između ljudi i Boga, koji možda i nije bio najadekvatniji, ali je u tim prilikama vjerovatno bio jedini, da bi se vjera sačuvala.

Treba imati na umu i to da je unošenje razdora među muslimane, njihovo međusobno zavađanje i razbijanje njihovog jedinstva i sloge taktika njihovih neprijatelja, koji ih na drugi način ne uspijevaju nadvladati. Nažalost, u tome su nekad manje, nekad više i uspijevali. Tako su se pojavili novi pravci, nove sekte i nova tumačenja islamskih propisa, koji i danas egzistiraju među muslimanima. Njihovi pogledi i tumačenja ponekad ne samo da nisu bili u skladu sa glavnim izvorima naše vjere, Kur’anom i Hadisom, već je bilo i oprečnih stavova i raznih novotarija koje su se uvukle u propise naše vjere. Sve te nalete i pokušaje udaljavanja od glavnih izvora svoje vjere, muslimani su, hvala Bogu, u najvećem broju odbacili i ostali na kursu pravog puta i života u okrilju svoje čiste vjere.

Jedna od muslimanskih skupina koje su se pojavile u posljednjem ratu i iza njega u Bosni i na Balkanu je ona koja je prihvatila stavove drugih mezheba, ili bolje rečeno formirala vlastiti mezheb, koji uveliko odstupa od tradicionalnog hanefijskog mezheba, koji je već ustaljen i stoljećima prihvaćen na ovim prostorima. Sve to izazvalo je brojne probleme, polemike, uznemiravanja i razdor ionako krhke zajednice muslimana. O tome se mnogo pisalo, pričalo, polemisalo i sukobljavalo i tako su se širili smutnja i nered među muslimanima. Sve ta dešavanja među nama, koja još uvijek traju, nisu doprinijela jačanju i širenju islama. Naprotiv, izazvala su nove podjele i razilaženja, te sukobe i najčešće verbalne obračune među muslimanima, nažalost čak i u džamijama.

U ovim skupinama ima veliki broj čestitih, pobožnih i dobronamjernih mladića muslimana, koji se maksimalno pridržavaju propisa svoje vjere islama i čuvaju se zabrana, harama. Radi njih, radi očuvanja zajednice muslimana je i ovo obraćanje i pisanje, krajnje dobronamjerno i samo u ime Allaha, da pomognemo savjetom jedni drugima, jer je vjera savjetovanje, kako je rekao i poslanik Muhammed, s.a.v.s. Želimo da našoj omladini ukažemo da nije ispravno samo ono što im se iz takvih krugova nudi, nego da je naša vjera vjera samilosti, blagosti i uzajamnog uvažavanja, kako nas je učio onaj koji je poslan cijelom čovječanstvu, a na čiju praksu se skoro svi pozivamo. Muhammed, a.s., je poslan kao milost svjetovima i on je, uistinu, bio Allahova milost koja je hodila po Zemlji i koji je svojim riječima, između ostalog, ukazao kako se lijepim ahlakom dostižu najviši džennetski stepeni. U tom duhu na narednim stranicama ćemo pokušati ukazati na neka shvatanja i postupke koji nemaju opravdano uporište u našoj lijepoj vjeri, ali zato imaju kobne posljedice po jedinstvo naše muslimanske zajednice.

Odlomak iz: Savjeti muslimanskoj omladini (dr. Fuad Sedić i dr. Izet Terzić)


Noviji postovi | Stariji postovi





MOJI FAVORITI


اوقات شرعی


Da nije istine,kako bi se znalo šta je laž,
laž od istine dobije istinsku svjetlost.

U mislima i nadi da je nešto istina,neistina se provuče,
na ovaj način otrov se kapa u med i tako pojede.

Da nije slatka pšenica u jelu,
kako bi kukolj gorki prepoznao?

Ne reci da je sve krivotvoreno,
u svemu ima praška istine.

Stoga ne govori da je sve zalutalo i krivo,ne postoji
nijedna ideologija a da nema zrna istine.

MESNEVIJA II/2930-35




ODBROJANO:24401