Wahdetu-l-kesret(Jedinstvo mnoštva )
Posts
12.11.2013.

KERBELA-TRAGEDIJA I BOLNA RANA

  Navodi se u djelu Biharu` `Anwaar osd autora djela Mazare Kabir koji navodi prenoseći svojim lancem prenosilaca od E`amaša(A`amash,Sulayman bin Mehran al-Asadi),da je rekao,“Nastanio sam se u Kufi i imao sam susjeda sa kojim sam se često družio.Bila je noć uoči petka i upitah ga,`Šta mi možeš reći o zijaretu mezara Imama Husejna(s.a.)?`On reče`To je novotarija,a svaka novotarija je zabluda,a svaka zabluda vodi u džehennem.˙Čuvši to ustadoh iz njegove blizine,bijesan,i pomislih`Izjutra ću mu ponovo doći i ispričati nekoliko predaja kojima se dokazuje istaknutost i iznimnost Zapovijednika vjernika Imama `Alija(s.a.)pa možda mu,Allah,Uzvišeni,otvori oči`

Odoh do njega izjutra,pokucah mu na vrata.Neko odgovori,govoreći`Otišao je u zijaret u sred noći` Istoga trena krenuh za njim i stigoh ga kod turbeta Imama Husejna(s.a.),vidjeh ga da čini sedždu,i da ga duge sedžde i sjedenje na koljenima ne zamara.Upitah ga`Jučer si mi rekao da je ovaj zijaret novotarija,a svaka novotarija da je zabluda,a svaka zabluda da vodi pravo u džehennem,a danas si i sam došao u zijaret?` On odgovori,`O Sulejmane!Ne kori me.Nisam vjerovao u Imamet Ehlu-l Bejta(s.a.),do sinoć,kada sam u snu vidio nešto što me prestravilo.` Upitah,`O šejh,šta si usnio?` Odgovori,`Vidio sam čovjeka u snu,koji nije bio ni prenizak ni previsok,nego je bio naočit,a ja nisam u stanju opisati osobitosti njegovog izgleda.Bio je u društvu ljudi koji su stajali oko njega,a on je stajao u sredini.Pred njim je stajao čovjek koji je jahao na konju bujnoga repa i koji je nosio krunu sa četiri stupa.Sva četiri stupa bila su ukrašena dragim kamenjem od čijeg sjaja je put bio obasjan na tri dana hoda.Upitah,ko je to,i reče mi se da je to Namjesnik i Nasljednik Allahovog Poslanika (s.a.v.a.),`Ali ibn Abu Talib(s.a.).Pogledah bolje i vidjeh svijetleću kamilu sa nosiljkom od svjetlosti,kako leti između nebesa i zemlje.Upita ko je to i reče mi se da su to Sejjida Hatidža(Sayyedah Khadijah s.a.),kćerka Huvejlidova,i Sejjida Fatima(Sayyedah Fatima,s.a.)kćerka Muhammedova(s.a.v.a.).Upita,ko je mladić,i reče mi se da je to Hasan ibn `Ali(s.a.).Upitah,gdje idu,i reče mi se da svi idu u zijaret šehidu Husejnu ibn `Aliju(s.a.)šehidu sa Kerbele.Krenuh prema nosiljci,i vidjeh da neki listovi padaju sa nebesa,na kojima je pisalo`Zaštita Allahova,neka je spomen na Njega uzvišen,je za hodočasnike mezara Husejnovog(s.a.)u noći uoči petka.` Potom pozivar objavi,govoreći,Pazi!Mi i naši sljedbenici na uzdignutom i uzvišenom položaju smo u džennetu.`Tako mi Allaha,O Sulejmane!Neću otići sa ovoga mjesta dok moja duša ne napusti moje tijelo.` “

 

Odlomak iz knjige´KERBELA ZEMLJA TUGE I BOLA´(naslov originala´Nafasul Mahmum fi Maqtal al-Husejn al-Mazlum´);Šejh Abbas ibn Muhammed Reza(Shaikh Hajj  `Abbas bin  Mohammed Rezaal-Qummi,r.a.)Izdavač:UG Hastahana-tekija Mesudija,Kaćuni

 

 Nekoliko kasida od nekih sufijskih velikana o Kerbeli i pogibiji Hazreti Husejna i Ehli Bejta s.a.

 

Sarajevski pjesnik i mevlevijski šejh iz XIX stoljeća, Fadil-paća Šerifović, u svojim stihovima traži šefaat od Resulullaha i obraća mu se nježno, riječima “djede mučenika Kerbele”:
 
Ti si pečat posljednjeg poslanstva, miljenik Božiji,

Tvoje časno ime je Ahmed, Muhammed, Mustafa.

Ti si pomagač sljedbenicima, vladaru čistih,

Iskreni si zagovornik prijestupnika i grešnih.

Spasi mene Pakla, djede mučenika Kerbele,

Zauzmi se za grešnika, oče najbolje žene.

Uzrok zavisti svega sto sunce i mjesec obasjava,

Ti si prvak oba svijeta, čisti ruh ljudi i džinova.

Najodabraniji Božiji stvor, poslanika predvodnik,

Onaj koji je stigao na miradž, posljednji poslanik.

Spasi mene Pakla, djede mučenika Kerbele,

Zauzmi se za grešnika, oče najbolje žene.

Ovi stihovi se čitaju u Hadži-Sinanovoj tekiji, stjecistu kadirijskog tarikata u Sarajevu za vrijeme mevluda i drugih svečanosti što je započeo šejh Fejzulah ef. Hadžibajrić, poznat kao Fevzi-baba, rahmetullahi alejh.

 

ALI ABA (šejh Selim Sami ef. r.a.)

ALI ABA je husni mehabet

iki džihande baisi rahmet;

 

Za ALI ABOM imat mehabet

na obadva je svijeta rahmet;

 

Neka je lanet sto puta jezid

krv Huseinovu što dade prolit;

 

Na Kerbelatu poginu za Din

 i posta Šehid unuk Husein;

 

Sermija aška bol je i tuga,

matem ihvanu žalost velika;

 

Ej Šahin Šahi mulki seadet

sen bu kulere ejle inajet,

 

Care šehida pogledaj na nas ,

rob Selim Sami čini ti nijaz.

 

Selim Sami Jašar iz Vučitrna,Kadirijski šejh(preselio 1951.)učitelj i muršid šejha Fejzullah ef.Hadžibajrića (r.š.),šejha Hdži Sinanove tekije u Sarajevu,kome ije dao idžazetnamu 1936.Iza sebe ostavio veliki broj knjiga i pisanih djela i poezije.

 

 

OČNA ZJENICA HABIBI

Očna zjenico Habibi

Kibrijatov ja Husejn

Očni vid si Šahi Merdan

Murtezatov ja Husejn.

 

I komad si džigerice

Sretne Zehre i Fatime

Odabranik Ali Abe

Ehli Bejtov ja Husejn.

 

Vedduha vellejl se reče

Tvojim roditeljima

Ti si komad Bića Cara

Pejgambera ja Husejn.

 

Ko te samo ružom dirne

Oprostu se zar nada

Ti si gondže Mustafina

Ružičnjaka ja Husejn.

 

Sto hiljada puta nek je

na Jezida prokletstvo

Ne vidjevši kakvo si ti

Sjajno svjetlo ja Husejn.

 

Ma Mahšeru Kevser pijuć

Iz ruku Hajdarovih

Ti postade žedan šehid

Na Kerbeli ja Husejn.

 

Ti ARIFU, šefat čini

Ljubavi ti dedine

Jer se Tvoja na Mahšeru

Molba prima ja Husejn.

Šejh Arif Sidki, zvani Zelenko,pjesnik iz 19.st, koji je bio muderis u čuvenoj fojničkoj medresi, prema nalogu svog šejha hadži Mejli babe preuzima starateljstvo nad mladim Hasan efendijom za koga je bilo predviđeno da bude šejh u tekiji u Vukeljićima. 1868. godine šejh Arif Sidki preuzima mjesto šejha u nakšibendijskoj tekiji na Skenderiji u Sarajevu, a šejh Hasan efendija odlazi u Vukeljiće gdje je bio u doživotnom hizmetu i šejh u tekiji.

 

 

YUNUS EMRE

OČI U GLAVI SVIH DERVIŠA
Oči u glavi svih derviša
Džigerica Pejgambera
Očna suza svih evlija
Hazreti Hasan šah Husejn-dr.

Njihov otac Hazret' Ali
A Muhammed njihov djed
I na Aršu dva su hlada
Hazreti Hasan šah Husejn-dr.

Sa djedom su oni stigli
I kod Kevser rijeke stali
Žedni ummet napojili
Hazreti Hasan šah Husejn-dr.

Kerbelatske sve gazije
Šehid pale su gazije
Janjci su majke Fatime
Hazreti Hasan šah Husejn-dr.

U nutrini Kerbelata
Sja im nur iz crnih kosa
U al krvi dva su Zata
Hazreti Hasan šah Husejn-dr.

JUNUS kaže dunja fani
Gdje su oni, što su bili
Oba svjetska su sultani
Hazreti Hasan šah Husejn-dr.
ŠEHITLERUN SERČESMESI
Şehitlerin ser çeşmesi
Enbiyanın bağrı başı
Evliyanın gözü yaşı,
Hasan ile Hüseyin’dir.

Hazreti Ali babaları
Muhammed’dir dedeleri
Arşın çifte küpeleri
Hasan ile Hüseyin’dir.

Dedesiyle bile varan
Kevser ırmağında duran
Susuz ümmete su veren
Hasan ile Hüseyin’dir.

Kerbelanın yazıları
Şehit düşmüş gazileri
Fatma Ana kuzuları
Hasan ile Hüseyin’dir.

Kerbelanın ta içinde
Nur parlar siyah saçından
Yatar alkanlar içinde
Hasan ile Hüseyin’dir.

Yunus der ki dünya fani
Bizden evvel gelen hani
İki cihanın sultanı
Hasan ile Hüseyin’dir.

 


Junus Emre (1238-1320) rođen je u selu Sarikoj, u Anadoliji. Jedan je od najčuvenijih turskih pjesnika svih vremena. Junus Emre je pjesnik klasične turske književnosti koji se svojom pjesničkom veličinom i bogatim književnim opusom uzdigao do nivoa nacionalnog mita. Smatraju ga tvorcem moderne turske književnosti, pa tako njegove ideje postaju vodilja savremenim turskim pjesnicima i zapadno orijentisanim turskim intelektualcima. Emre je čuvar anadolskog dijalekta turskog jezika, koji se smatra najčistijim i najlepšim. Njemu se pripisuje zasluga očuvanja svega onog što je autentično tursko i što je lišeno persijskog i arapskog uticaja.Bio je savremenik hazreti Mevlane Dželaluddina Rumija,na čije lično insistiranje predočava i daje na uvid svoj bogati književni opus od preko hiljade pjesama u razlčitim formama,od ilahija i kasida,pa do gazela,pisanih u najljepšoj Pjesničkoj formi...

25.09.2013.

Tekfir,načela i pravila 1.dio

Tekfir, načela i pravila 1. dio

Imam: Bilal Hodžić

I.K.C. Ulm

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog.

09.oktobar.2009

19.ševval.1430

Tekfir, načela i pravila 1. dio

Zaista sva zahvala pripada Allahu. Od Njega pomoć i oprosta tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i zla naših djela. Koga Allah uputi na pravi put doista je upućen a koga u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na Allahovog miljenika, Muhammeda s.a.v.s., koji nije ostavio nijedno dobro djelo a da nas na njega nije uputio kao ni jedno loše djelo a da nas nije opomenuo. Neka je mir i spas na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, naše hrabre šehide i na sve one koji slijede Poslanika milosti do sudnjeg dana.

Draga moja braćo u imanu i islamu.

Danas ću ako Bog da početi govoriti o jednoj od najosjetljivijih i najtežih pitanja u islamu a kojim se u današnje doba uveliko bave neznalice. Danas ću govoriti na temu tekfir, proglašavanje nekoga nevjernikom kao i o njegovim načelima i pravilima.

Proglasiti nekoga nevjernikom je veoma opasno i osjetljivo pitanje. Propis tekfira je poput ostalih propisa šerijatskog prava. On ima svoje razloge i povode (esbab), principe i norme (davabit), uslove i uvjete (šurut), smetnje i prepreke (mevani'), kao i svoje posljedice (asar), zato je to propis koji se detaljno mora studirati i proučavati, kao i svi ostali propisi ove vjere.

Isto kao što se pitanja namaza, zekata, posta ili hadždža vežu za određene razloge i povode, principe, uvjete ili smetnje... isto tako je i propis tekfira u uskoj sprezi sa svim navedenim pravilima.
            Ko se bavio dubljim studiranjem fikha (islamskog prava) primjetiće da je pitanje tekfira zastupljen u velikom broju poglavlja islamskog prava, i za ovo pitanje su vezani brojni propisi naše vjere, što nam još više ukazuje na težinu i zahtjevnost studioznijeg pristupa ovom propisu.

Pitanja koja su u uskoj vezi s propisom tekfira su: iskazivanje poslušnosti ili neposlušnosti prema vjersko-političkom vođstvu, polaganje prava na upravljanje državom, uspostava samog političkog ili vjerskog vođstva i sudstva, vođenje ili objavljivanje rata, validnost skrbništva nad maloljetnim licima, validnost braka ili bračnog starateljstva, ispravnost međusobnog nasljeđivanja, izvršavanje smrtnih kazni, uspostavljanje ljubavi ili mržnje, dozvoljenost ili nedozvoljenost konzumiranja zaklanog mesa, ukop umrlih...

Ovo su samo neki od propisa u koja pitanje tekfira duboko zadire, tako da će osoba, koja ne bude u stanju dobro razlučiti ko je musliman, a ko ne, griješiti u svim navedenim oblastima vjere!  

Svima su poznati tekstovi koji nas upozoravaju na opasnost pretjerivanja u pitanjima vjere, ali ćemo, za svaki slučaj, podsjetiti na neke od njih, jer je čovjek sklon zaboravu.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., nas upozorava na pretjerivanje u vjeri riječima koje prenosi Ebu Hurejre, r.a.: Ova vjera je lahka! Niko se neće s njom hrvati, a da ga ne savlada!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Nemojte sebi dozvoliti pretjerivanje u vjeri, jer su prijašnji narodi stradali zbog pretjerivanja u vjeri!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Dvije vrste ljudi, iz mog ummeta, neće obuhvatiti moj Šefa'at(zauzimanje): nepravedni vladar - tlačitelj, kao i osoba koja pretjeruje u vjeri - fanatik!

            Pored tekstova koji nas upozoravaju na opasnost pretjerivanja u vjeri, nailazimo i na tekstove koji nas upozoravaju na opasnost griješenja u donošenju ili izricanju suda nevjerstva za nekog muslimana.Od Abdullaha b. Omera, r.a., se bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada neki čovjek proglasi nevjernikom svoga brata "" u tom slučaju neko od njih dvojice mora biti nevjernik! U drugoj predaji, također od Abdullaha b. Omera, r.a., stoji: ... ili će biti kao što je rekao, ili će se kufr vratiti njemu!

Od Ebu Zerra, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ... ako neka osoba proglasi drugu osobu nevjernikom (kafirom), ili Allahovim neprijateljem ('aduvullah), a ona to ne bude, takva osuda će se vratiti osobi koja je to izrekla! 

Navedene autentične-predaje nas kategorički upozoravaju na opasnost i kobnost grijeha pretjerivanja u vjeri, kao i na grijeh nepravedna izvođenja ljudi iz Allahove, dž.š., vjere!

 

Zašto dolazi do tekfira? Zašto i pored ovakvih očitih hadisa imamo braće koji jedni druge optužuju za kufr?

Razloga ima mnogo, a najčešći je neslijeđenje uleme i nekonsultiranje sa ulemom. Uglavnom oni koji padnu u vode tekfira nemaju stalnog alima, tj. šejha nego ih mijenjaju shodno ubjeđenju.

            Svima nama je poznat stepen učenih ljudi (uleme) kod Allaha, dž.š., ali često puta znamo zaboraviti i s uma smetnuti njihovu poziciju, i obaveznost našeg vraćanja njima u svim pitanjima života, pa ćemo se nakratko podsjetiti o nekim detaljima vezanim za njih:

Ulema su poznavaoci Allahovog Šeri'ata; oni su ti koji na najbolji način razumijevaju Njegovu vjeru, i koji postupaju po onome što znaju, hodeći stazama upute i ispravnog razumijevanja stvari! Ulema su ljudi kojima je Allah, dž.š., podario dalekovidnost i mudrost. Allah, dž.š., kaže:

يُؤْتِي الْحِكْمَةَ مَن يَشَاءُ وَمَن يُؤْتَ الْحِكْمَةَ فَقَدْ أُوتِيَ خَيْرًا كَثِيرًا وَمَا يَذَّكَّرُ إِلَّا أُولُوا الْأَلْبَابِ

"On daruje mudrost i znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano "" darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni." (El-Bekara: 269.)


            Ulema su ljudi koje je Allah, dž.š., odredio za glavne autoritete Njegove vjere, naredivši ljudima da im se vraćaju u svim stvarima vjere bilo ovosvjetske ili onosvjetske naravi! Ulema su pravnici ove vjere (fukaha), i osobe s čijih jezika se smiju primati fetve i rješenja, jer su samo oni ti koji smiju izvoditi propise iz Allahove dž.š., Knjige, i Sunneta Njegova Poslanika, s.a.v.s., zbog toga što najbolje poznaju pravila halala i harama! Ulema su imami i vođe ove vjere, koji postigoše visok stepen, uz mukotrpni trud i zalaganje, uz sabur i čvrsto ubjeđenje. Allah, dž.š., kaže:

وَجَعَلْنَا مِنْهُمْ أَئِمَّةً يَهْدُونَ بِأَمْرِنَا لَمَّا صَبَرُوا وَكَانُوا بِآيَاتِنَا يُوقِنُونَ

"Između njih smo Mi vođe određivali, i oni su ti koji su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili, i u dokaze Naše su čvrsto vjerovali." (Es-Sedžde: 24).

            Ulema su nasljednici Božijih poslanika, koji od njih naslijediše 'ilm i znanje, kojeg u prsima svojim nose, a koji se reflektira na njihovim riječima i djelima!  Ulema su upućivači svijeta, i svako mjesto i vrijeme će ih imati, sve dok Allahova, dž.š., odredba ne dođe. Oni su glava i mozak uspješne i potpomognute skupine do Sudnjega Dana, o kojoj nam Poslanik, s.a.v.s., kaže sljedeće: U mom ummetu će postojati jedna skupina ljudi, kojima neće štetu nanijeti oni koji ih budu vrijeđali i ponižavali, ili oni koji im budu kontrirali. Sve dok Allahova odredba ne dođe, a oni će i dalje na tome ostati!

Postavlja se pitanje kako u današnjem vremenu da znamo ko je ulema? Ulemu ćemo prepoznati po sljedećim osobinama.

Alimi putuju radi stjecanja znanja i to svoje znanje stiču direktno od priznatih alima. Čvrsti su i stabilni u svim pitanjima života.Učestvovuju u odbrani muslimana i da'avi. Jakog su ahlaka, posvećuju se ibadetu i imaju istinski strah od Allaha, dž.š.. Za njih svjedoče ostali alimi i daju svoje preporuke. Iza sebe ostavljaju brojna napisana djela, a njihov kvalitet potvrđuju šejhovi-alimi pred kojim su učili, kao i kvalitet učenika koje za sobom ostavljaju.

Imam Malik, rhm., kaže: Ružno je da se čovjek upusti u neke stvari, a da se prethodno ne konsultuje sa ljudima koji su pametniji od njega. Nisam počeo davati fetve ljudima sve dok nisam zatražio dozvolu za to od Rebi'e i Jahje b. Se'ida "" koji mi naredi da se tog posla prihvatim, a da su mi to zabranili "" ne bih se ovog posla nikada prihvatio!

Na drugom mjestu se bilježi da je imam Malik, rhm., rekao: Ne smije svaka osoba kojoj se dopadne prenošenje hadisa, ili izdavanje fetvi, sjesti u mesdžid i upustiti se u taj posao, sve dok se ne konsultuje sa ljudima poznatim po hajru, i ljudima zaduženim za taj mesdžid. Ako oni primijete da je spreman za takvo što "" sjest će i bavit će se prenošenjem hadisa, i izdavanjem fetvi. Što se tiče mene, nisam se počeo time baviti sve dok mi sedamdeset alima nije posvjedočilo da sam spreman za takvo nešto!!!

Sljedećeg petka ćemo ako Bog da nastaviti govoriti o ovoj temi kako bi se upoznali sa njom i kako ne bi zapali u grijeh.

Molim Allaha da učini naša srca čistim od svih velikih i malih grijeha, od ružnih svojstava, i da ih ispuni imanom, ljubavlju i samilošću. Amin.

 

http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=7454%3Atekfir-naela-i-pravila-1-dio&catid=31%3Abilal-ef-hodfi&Itemid=605

 photo adtg_2_zps98b28084.jpg
17.09.2013.

Čuditi se čovjeku...

Čuditi se čovjeku koji na svoje mahane zaboravi, koji druge proziva, a propuste svoje skriva. Umišlja čova da spoljašnjost i izgled srce mu čiste i da je za sve probleme vlast kriva.

Zar on dok islam ne spoznade sve vrste velikih grijeha nije okusio, svoje srce zaprljao, a sad misli da svakog iz vjere izbaciti može jer muvehid je postao?!

Čuditi se čovjeku koji za sebe misli da je jedini ispravan i to mu je dosta. Sve oko njega – on umišlja – kjafir i grješnik posta, a on jedini muvehid osta.

Onome ko znanja nema, jezik je brži od pameti, za njega nema sumnji niti dilema. On tone u grijesima i davi se u prohtjevima, pričati bez znanja za njega nema problema.

Čuditi se čovjeku koji strast svoju uze kao argument u raspravama, on fetve iz rukava vadi. Njegovo se bolesno srce ismijavanjem vjernika i učenih sladi.

Učenjake omalovažava i potcjenjuje, a sebe u nebo diže i u zvijezde okiva i misli da će njegova riječ da ostane. A ne zna jadnik da su učenjaci naše zvijezde vodilje, a on može biti među njima samo ako astronaut postane.

Takvog kompleksi muče jer uspjeh u svom životu nije mogao da ostvari, niti slavu da nađe. Prob'o na sve strane al' nikako da poznat postane, da bude glavni, ma nikako da se snađe.

Čuditi se čovjeku koji se na tevhid poziva, koji druge u džehennem jezikom sprema, A potvore, laži, ogovaranja i spletkarenja njegova su omiljena tema.

On i ne primjećuje da njegov iman opada jer ne preza ni od čega i haramima se služi. Šta ima veze, kod njega ahlak nije mjerilo, što je iman manji, to je jezik duži.

Čuditi se čovjeku koji umjesto da islam na lijep način predstavi i da istinu lijepom prikaže, plamen mržnje raspali, ali nema veze, bitno je da je u centru pažnje i stvar je u tome da se on dokaže.

Čuditi se čovjeku koji se uzoholi, sebe uzdiže, ostale tagutima naziva i svakog poglavara proziva . Nemajući ni truna stida, u raspravama ružnim terminima se služi, svakog pogrdnim imenom on doziva.

Čuditi se čovjeku koji se pseudonimima služeći u džihad poziva, heroj u internet bojevima, u to nema dileme. Njegova postelja je udobna, njegov internet brži od metka, a plata ili socijala mu stiže na vrijeme.

Čuditi se čovjeku koji zaboravi da će za svaku riječ biti pitan, ali džaba, zar je termin bitan, grijeh veći ili manji, to je za njega problem sitan.

Njemu imetak, čast i krv muslimana nisu sveti, to je za njega pojam manje bitan. On proziva i obara autoritete, na netu je važno da je njegov tekst najviše čitan.

Čuditi se čovjeku koji nakon upute stranputicom krene, koji svoje prohtjeve sluša, a od Allahove Knjige glavu okrene.

Svojim riječima djela svoja umanji i svoje vjerovanje strastima odjenu. Ako se Allahu ne pokaje zbog govora i djela ruku svojih, uistinu platit će visoku cijenu.

Irfan Kasumović

12.09.2013.

KAKO RAZUMIJEVATI MEZHEBE

Mezhebi photo mezhebi_zpsfe1559fb.jpgNiko nema ekskluzivno pravo na tumačenje vjere / Kada bi neko govorio o islamu bez potrebnog znanja, Muhammed, a. s., bi ga kritikovao Četiri priznata mezheba su začeta u drugom i trećem stoljeću po Hidžri. Učenici osnivača mezheba su razvili idžtihadsku proceduru i metodologiju koju su osnivači mezheba slijedili na osnovu uvida u njihova djela, metodolologiju, fetve i hadiske predaje koje su koristili. Nakon perioda četvorice imama čiji su mezhebi sačuvani i prošireni, dolazi do perioda dekadence i „zatvaranja“ vrata idžtihada. Zatvaranje vrata idžtihada je bila posljedica multidimenzionalne konfuzije u muslimanskom društvu koja se ticala borbe oko legitimnosti između vjerskog i političkog vođstva, želje pojedinih vladara da izvrše kodifikaciju fikha i da tumačenje šerijata usklade sa svojom politikom i potrebom da sačuvaju lojalnost svojih podanika, sektaških borbi i tendencioznog tumačenja osnovnih izvora islama, rasprava oko uloge razuma u islamskom učenju itd. Fikh i idžtihad, kao ljudsko nastojanje da se spozna pravo značenje i smisao šerijata -božanskog zakona, je „otvoren proces“ koji će trajati sve dok je muslimana na Zemlji zbog dva jednostavna razloga: 1. Po islamu ne postoji dihotomna podjela na sveto i svjetovno, sakralno i profano. Cijeli svijet i odnosi u njemu su sakralna cijelina koja se ima uređivati po Božijem uzusu, 2. Fluktuirajuće okolnosti u svijetu općenito i muslimanskim društvima posebno. Za razliku od hričšćanstva (pravoslavlja i katoličanstva), islam nije klerikalna religija. Poslanikov, a. s., hadis Nema svećenstva u islamu ima dva osnovna značenja. Prvo je da u islamu ne postoji isključivo vezivanje za stvari onoga svijeta, a drugo da niko nema ekskluzivno pravo na tumačenje vjere. Ne postoje neprikosnoveni autoriteti izuzev Kur’ana i Sunneta. Načini na koje se ova dva osnovna izvora tumače su različiti čak i kod prve generacije muslimana. Zavisno od razumijevanja metodologije islamskog prava, intencija šerijata i kulturno-historijskog konteksta, mnogi eminentni islamski učenjaci su zauzimali suprotna mišljenja iz različitih oblasti islamskog prava. Muslimansko razumijevanje mezheba se kreće u rasponu od davanja atributa nepogrešivosti osnivačima mezheba i slijeđenja bez ikakvog kritičkog ispitivanja do njihovog potpunog odbacivanja. Ovaj rad ima za cilj da relativizira ekstremne poglede i da doprinese konstruktivnijem razumijevanju ove problematike. Pitanje slijeđenja mezheba Velika većina današnjih muslimana slijedi određeni mezheb u većini pitanja o kojima su osnivači mezheba ili njihovi učenici iznijeli mišljenje zasnovano na njihovoj metodologiji interpretacije osnovnih i sekundarnih izvora te intencija šerijata. Hanefijski mezheb je najzastupljeniji u Turskoj, Centralnoj Aziji, Pakistanu, Bangladešu, Indiji, Afganistanu, Iraku, Balkanu. Malikijski mezheb ima najveći broj sljedbenika u Zapadnoj i Sjevernoj Africi, Bahrejnu, Kuvajtu. Šafijski mezheb slijede muslimani Jugoistočne Azije (Indonezija, Malezija, Bruneji, Tajland, Singapur, Filipini), Egipta, Etiopije, Eritreje, Somalije, Sudana, Džibutija. Hanbelijski mezheb preovladava u Saudijskoj Arabiji, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i dijelovima Omana. Pripadnost jednom mezhebu ne znači davanje atributa nepogrešivosti određenom učenjaku, već slijeđenje priznatih učenjaka koji su život posvetili izučavanju vjerskih nauka. Osnivači mezheba su dobro poznavali fundamentalne islamske nauke, arapski jezik i bili su veoma oštroumni i inteligentni. Njihove moralne kvalitete su bile na najvišem nivou. Nijedan od četverice imama se nije suprostavljao Kur’anu i Sunnetu. U toku svog života su savjetovali svoje učenike i sljedbenike da ih slijepo ne slijede i da uvijek daju prednost argumentovanijem mišljenju. Zbog njihovih moralnih kvaliteta i erudicije, te učenika i sljedbenika koji su širili njihovo učenje, četverica imama su imali najveći uticaj na kodifikaciju, razvoj i primjenu islamske pravne misli. Osnovna načela i principi islama, kao što su temelji vjerovanja, osnovne vjerske dužnosti, pouke iz kazivanja o vjerovjesnicima, temeljne intencije šerijata itd., ne iziskuju studiozno proučavanje i iznimne intelektualne sposobnosti. Svaki čovjek koji je iole upućen u islamske nauke može razumjeti temeljne poruke islama. Međutim, idžtihad, kao pokušaj da se prodre u smisao i značenje Božijeg zakona u specifičnim detaljima prakticiranja islama na osnovu interpretacije precedenata i intencija šerijata, je privilegija najučenijih, doktora islamskog prava, koji, pored podrobnog poznavanja tradicionalnih islamskih nauka, imaju „izoštren“ vid i poznaju društveno-političke i ekonomske konstelacije prostora i vremena u kome žive. Kur’an ističe da je dužnost muslimanske zajednice da se jedna grupa specijalizira u vjerskim naukama kako bi druge podučavala vjeri. Naređuje se onima koji ne znaju da pitaju one koji znaju. Kada bi neko govorio o islamu bez potrebnog znanja, Muhammed, a. s., bi ga kritikovao. Kada je jedan čovjek koji je imao duboku posjekotinu na glavi bio prisiljen uzeti gusul, neki od Poslanikovih ashaba nekvalificiranih da izvode idžtihad u tako ozbiljnoj situaciji savjetovali su mu da koristi vodu. Čovjek je tako i učinio, dobio infekciju i umro. Poslanik, a.s., strogo je osudio njihov postupak i optužio ih je da su bili indirektno odgovorni za njegovu smrt: „Oni su ga ubili, Bog ih ubio! Zašto nisu pitali o tome ako nisu znali?!“ Muhammed, a.s., upozorava svoje sljedbenike da budu vrlo obazrivi kada tumače Kur’an i da ga ne tumače ako ne posjeduju potrebno znanje. Svako onaj ko tumači izvore islama bez prethodne naobrazbe, sofisticiranog znanja i temeljitog pristupa, upušta se u vrlo rizičnu aktivnost. Imajući u vidu kompleksnost islamske pravne nauke, kao i nemogućnost da svaki musliman direktno iz izvora islama derivira pravne propise, muslimani su prihvatili učenje četiri mezheba kao osnovu pravne nauke. Fleksibilnost osnivača mezheba, njihova velika popularnost, blizina vremenu Muhammeda, a.s., postavljanje temelja metedologiji islamskog prava , želja za standardizacijom i kodifikacijom islamskog prava, privrženost halifa i vladara određenim mezhebima su dodatni razlozi prihvatanja i širenja mezheba. Razlozi razilaženja i važnost faktora prostor-vrijeme prilikom razmatranja mišljenja osnivača mezheba Različitost mišljenja u fundamentalnim islamskim naukama općenito i u islamskom pravu posebno direktno proističe iz određenja islama kao antiklerikalne religije, mogućnosti različite interpretacije osnovnih izvora islama, te obaveze najučenijih da upražnjavaju idžtihad i daju odgovore na nova pitanja i probleme na osnovu metodologije, principa i intencija islamskog prava. Muslimani se ne razilaze u temeljnim principima islama izvedenim iz Kur’ana i Suneta, kao što su vjerovanje u Allaha i Njegove poslanike, upućivanje na dobro i odvraćanje od zla, zabrana nanošenja štete drugima, obavljanje namaza, davanje zekata itd. Razlike postoje u specifičnim detaljima prakticiranja islama. Svi pravnici se slažu da je sabah-namaz stroga obaveza i da ima četiri rekata (dva rekata sunneta i dva rekata farza), ali se razilaze po pitanju učenja kunut-dove na sabahskom farzu (šafije smatraju da je sunnet učiti kunut-dovu na sabah-namazu). Svi pravnici se slažu da ubica ne nasljeđuje ubijenog, ali postoje razlike u definiranju ubistva. Neki će insistirati na tome da samo ubica koji je svjesno i namjerno izvršio čin ubistva nema pravo da naslijedi ubijenog (malikije), dok će drugi zaključiti da izraz ubica upućuje na sam čin ubistva bez obzira na namjeru i druge fakore, pa će se svako ubistvo smatrati zaprekom za nasljeđivanje (hanefije). Kur’an i hadis pružaju mogućnost različite interpretacije u specifičnim detaljima prakticiranja islama jer sadrže jasne i manje jasne izraze (vuduh), različite implikacije izraza (dilalat) i izraze različitog opsega (šumul).
 photo 8f9b2121-776c-40cc-9e40-8430d135dd9d_zps48d940bf.jpg

Prilikom razmatranja određenih pitanja, ulema je uvijek upućivala na kontekst, povode i hronologiju objavljenih ajeta. Premda neki tekstovi ili propisi transcendiraju ljudsku historiju u kojoj su primljeni, sadržaj bezvremenih principa iz određenih ajeta i hadisa ne može biti deriviran ukoliko se ne uzmu u obzir njegove veze sa društvenim i historijskim kontekstom objave.  Jedan od temeljnih zadataka mudžeddida i mudžtehida je da razluče promjenljivo od nepromjenljivog (es-sabit i el-mutegajjir), univerzalne principe od modela u kojima su univerzalni principi realizirani, te područje vjerovanja i obredoslovlja (akide i ibadata) kojem mudžtehidi nemaju šta dodati ili oduzeti, od područja društvenih poslova (mu’amelata) u kojem vremensko-prostorni ambijent igra veliku ulogu.

Sami osnivači mezheba su pod uticajem drugih i drugačijih okolnosti mijenjali svoje stavove o određenim pravnim pitanjima. Imam Šafija je imao najbogatije iskustvo od četvorice imama zahvaljujući izučavanju različitih nauka i putovanjima po islamskom svijetu. Kada je iz Iraka došao u Egipat susreo se sa drugačijim geografsko-kulturnim prilikama zbog kojih je promijenio svoj prijašnji fikh ostavljajući nepromijenjenim samo dvadeset tačaka. Zbog toga je knjigu El-Umm (Majka), u kojoj je izveo fikhske propise iz različitih oblasti islamskog prava na osnovu metodologije koju je teorijski obrazložio u knjizi Er-Risala (Poruka),  napisao dva puta, u Iraku i u Egiptu. Prva verzija ove knjige, napisane u Iraku, se uveliko razlikuje od druge koja je napisana u Egiptu. 

Neka pitanja koja se nameću savremenim islamskim misliocima poput savremenih ekonomskih sistema, kloniranja, djece iz epruveta i banaka spermi itd. su bez presedana u historiji islamskog prava. Nezamislivo je preuzimati ideje Imami Malika i njegovih savremnika iznesenih u Medini i tranponirati ih na savremeni ekonomski sistem. Primjena medinskog tržnog sistema na savremene ekonomske i finansijske situacije rezultirat će siromaštvom i sprečavanjem ummeta da izađe u susret osnovnim zahtjevima ljudi.

Osnivači mezheba su svoje fetve donosili u skladu sa dihotomnom podjelom teritorije na darul-islam (kuća islama) i darul-harb (kuća rata). U vremenu kada milioni muslimana napuštaju svoje domove da bi se nastanili u zapadnim zemljama zbog boljeg životnog standarda, kada se mnoge muslimanske zemlje bore sa nedovoljnom razvijenošću, siromaštvom, političkom torturom, nepismenošću i kada uveliko ovise od zapadnih zemalja, koncept dihotomne podjele na kuću islama i kuću rata je nesavremen. Stoga, mnoge fetve donešene pod uticajem ove podjele i političko-društvenih odnosa u tom periodu danas postaju nesavremene i neprimjenljive. 

Osnivači mezheba su iznosili svoja mišljenja o pitanjima direktno povezanim sa poznavanjem empirijskih nauka koje u to vrijeme nisu bile na zavidnom stupnju razvoja. Reprezentativni primjeri ove vrste njihovog idžtihada ograničenog nepoznavanjem empirijskih nauka su njihova mišljenja o najdužem trajanju trudnoće, abortusu prije udahnuća duše, periodu koji treba da protekne da bi se žena ponovo udala u slučaju nestanka muža itd.

 

Umjesto zaključka

Interpretacija izvora islama i pravne teorije od strane četverice imama ima enorman uticaj na religijsku praksu muslimanskih zajednica. U određenim muslimanskim zajednicama, u prošlosti i sadašnjosti, pravno mišljenje jednog od ovih imama se smatralo i smatra neprikosnovenim autoritetom i „objavljenim znanjem“ bez ikakve evaluacije i kontekstualizacije. Zagovornici ovakvog usmjerenja, bez ikakvog geografskog i historijskog konteksta, pravne metodologiju i propise, ustanovljene u 2. i 3. stoljeću, transponiraju na savremena pitanja i probleme. Zanemarivanje vremenske i prostorne uslovljenosti određenih mišljenja je za rezlutat imalo nemogućnost primjene islamskih principa i intencija u konkretnim društveno-historijskim okolnostima. Mezhebska privrženost u svojoj najekstremnijoj varijanti je Kur’anu i Sunnetu, dvoma osnovnim izvorima, dala status podržavajućih dokaza pravnih mišljenja određenog imama. 

S druge strane, određeni pojedinci, grupe i pokreti u muslimanskoj zajednici su zagovarali „vraćanje Kur’anu i Sunnetu“ bez ikakvog posredništva i razmatranja mišljenja islamskih učenjaka. To je često dovodilo do zanemarivanja bogate islamske tradicije, parcijalne interpretacije bez sagledavanja cjelokupnog konteksta, tumačenja principa vjere od strane nekvalificiranih pojedinaca, „pravnog haosa“ krcatog kontradiktornostima i simplifikacijom kompleksne pravne nauke. Predstavnici ove provenijencije su pod plaštom „neposredne derivacije“ znanja i propisa iz Kur’ana i Sunneta diskreditovali osnivače četiri mezheba i druge učenjake i njihova sofisticirana i dosjetljiva mišljenja i rješenja za razna pitanja i probleme sa kojima su se muslimani kroz historiju susretali, a njihove sljedbenike optuživali za „slijepo sljeđenje i pripisivanje autoriteta nepogrešivosti onima kojima taj autoritet ne pripada“.

Kada je u pitanju naš odnos prema tradiciji četiri mezheba, moramo imati na umu sljedeća načela: 

1. Između objavljenog Teksta (u što spada Kur’an i Sunnet) i pravničke interpretacije se nikad ne smije stavljati znak jednakosti. Pojedinačna ili kolektivna mišljenja jednog broja islamskih učenjaka nemaju autoritet objavljenog Teksta i, posljedično tome, neoborivog argumenta zbog toga što su rezlutat ljudskog razumijevanja, percepcije i shvatanja „objavljenog znanja“. 

2. Vrlo je bitno napraviti razliku između područja vjerovanja i obredoslovlja (akide i ibadata), gdje je sve zabranjeno osim onoga što je potkrijepljeno ajetom, hadisom ili dokazom (delil), i područja društvenih poslova (mu’amelat), gdje je sve dopušteno, izuzev onoga što je zabranjeno tekstualnim izvorima.  Područje društvenih poslova otvara široke mogućnosti kreativnosti i istraživanja. U tom području su mišljenja islamskih učenjaka uveliko uslovljena faktorom prostor-vrijeme i njihovim pogledom na svijet (društveni odnosi, ekonomski sistemi, razvijenost nauke, karakter i sklonosti učenjaka itd.).

 3. Shodno potonjim načelima, neophodna je kontekstualzacija i valorizacija mišljenja i fetvi donešenih u različitim vremenskim i prostornim okvirima od strane islamskih pravnika prije nego se one proglase ispravnim i važećim.

 4. Imajući u vidu sve rečeno, islamski učenjaci su prema pravnim mišljenjima osnivača mezheba zauzimali jedan od sljedeća četiri stava prilikom razmatranja njihovih mišljenja i odlučivanja o pravnim pitanjima: a) Prihvatali su mišljenje osnivača mezheba čija se pravna mišljenja primjenjuju na određenojj teritoriji, b) Prihvatali su mišljenje jednog od osnivača mezheba (Et-tehajjur), c) Kombinovali su mišljenja osnivača mezheba (Et-telfik), d) Odbacivali mišljenja osnivača četiri mezheba i primjenjivali pravna rješenja koja u određenim vremensko-prostornim okvirima više odgovaraju intencijama šerijata i interesima muslimanske zajednice.

http://www.preporod.com/index.php/vjera/relacije/3778-kako-razumijevati-mezhebe.html

09.09.2013.

Gradska džamija Zavidovići, Hutba

Hutba i nasihati iz jednog mu`minskog srca,jednog normalnog i neotrašćenog muslimana o stanju Ummeta i odnosima između muslimana...jedna hutba koja wallahi zaslužuje da se odsluša i da se duboko i iskreno o njoj razmišlja i promišlja individualno krenuvši svako od sebe,a potom i kolektivno,da svako ponaosob razmisli kakav kao jedinka može dati doprinos i podršku jedinstvu i zajedništvu Ummeta,sa svim njegovim pravcima,mezhebima,tumačenjima i ispovijedanjima...

Neka Allah s.w.t.iz obilja Svoga najljepšim nagradama nagradi ovog skromnog insana hadži Izet ef.Čamdžića na prenošenju ovih divnih nasihata i uputa,vođenih Kur`anom i sunnetom i jednim normalnim i iskrenim promišljanjem i sagledavanjem jednog mu`minskog srca,jednog efendije kojeg iskreno,uzgred niti znam nit`poznajem niti sam ga kad sreo,ali čije su me  riječi  hutbe iskreno i snažno dojmile...

Allah te nagradio efendija!

05.09.2013.

Elhamdulillah dobro sam,kako si ti brate akerson?

04.09.2013.

Kako si brate,Qalbiashk ?

Kako si danas osvanuo/omrknuo dragi moj brate muslimanu? Steze li dunjaluk,cemerna ova zemlja? Sreces li poglede umorne od zivota dok u isto vrijeme tiho u sebi mole za jos koju godinu duze? Izgovaras SubhanAllah dok u hodu ides ka carsiji,gledajuci djecu pustene medju zvjeri od strane roditelja koji u amanet sinovima i kcerama ostavise teferic,zabavu i provod a tacan termin sejtanskog ezana ih onako nespremne ceka iza haman svakog ugla. Hodis li brate moj mili po rodjenoj grudi kao tudjin,medju masama nepoznatim a sve opet pusto? Kane li suza vrli moj brate,kane li daleko od ljudska oka,tamo iza po noca pa sve do zore,dok sve spava tvrdim snom,sjetis li se Allaha Uzvisenog,osjetis li Milost sto je Spusta na nas. Na tebe.Na mene. Sreli se nikada nismo a zivis u mom srcu.Boju glasa ti poznat ne bih umio.Mogao bi i proci pored mene u frtutmi carsijskog zivota,poznao te ne bih jer se nismo sreli. Ali....... Pogledaj Milosti Najmilostivijeg.Pogledaj ti a evo i ja virim u ovo srce gdje nam Gospodar Umetnu tu jedinu neiskvarenu ljubav.Ljubav u Njegovo Ime..Kako nam Iman raste,tako se u dovama pomazemo a mislima posjecujemo pa tako do kraja Puta,inshAllah. Ne daj brate mili ovaj poklon od Allaha nikome a nedam ga ni ja. Pogledaj Milosti Najmilostivijeg i ostani Mu zahvalan a mene nasihati isto jer sam slabasan insan.. Ostaj u Allahovoj Milosti,Njegovoj zastiti,neka ti sacuva srce,zdravlje,porod i cast...Za nafaku ne brini,nece nigdje,to nam je kao ducan,zakljucan a kljucevi nam u ruke dati.. Esselamu alejkum wr wb sa juzne strane svijeta. Tvoj brat u Islamu.

We alejkumusselam we rahmetullahi we berekatuhu...

Jedan krasan post na blogu moga brata,upućen meni,koji mi je zaista svojim sadržajem i toplinom insanskom izmamio suze,te sam smatrao da zaslužuje,zaista,da se objavi i prezentira upravo na ovome blogu koji tretira i želi da podrži jedinstvo Ummeta...kao tipičan dokaz da osobe u Islamu,različitih pogleda,načina shvatanja,tumačenja i pristupa ovoj Uzvišenoj vjeri,itekako mogu osjetiti i unaprijediti bratsku ljubav i osjećaje ukoliko odbace isključivost,predrasude i fokusiraju se na ono zajedničko im,na ono što je nepobitno i neporecivo i zajednički temelj svih mezheba,pravaca,škola mišljenja,slijeđenja,tumačenja...

Tipičan dokaz da,jedna prepiska i različita viđenja jednog,u suštini i nebitnog problema,prepiska koja je  mogla proizvesti još jedno nepovjerenje,udaljavanje,nerazumijevanje,realno možda i naknadnu netrpeljivost i nepriznavanje,umjesto toga proizvela je iskrenu,bratsku ljubav i uvažavanje dva insana koja vežu zajednička im Kibla,i zajednički Vjerovjesnik kojeg beskrajno vole i radi kojeg je sve stvoreno i usklađeno,Muhammed s.a.v.s.

Što reče cijenjeni brat akerson,sreli se nikada nismo,boju glasa ne bi prepoznali jedan drugom,likove,no nekakav unutarnji osjećaj,duhovna ljubav,sufije bi to možda nazvale ruhanijjet,bliskost duša,selefije možda pojednostavljeno ili jednostavno bratstvo u islamu,no,kako god,to je nešto što je predivno,nešto što ispunjava srce i dušu i daje osjećaj slobode i komocije,umjesto uskogrudnosti i tipične rezerviranosti mnogih koji nemaju sluha i osjećaja za drugog i drugačijeg...

Kako divno kaza moj brat:“ Kako nam Iman raste,tako se u dovama pomazemo a mislima posjecujemo pa tako do kraja Puta,inshAllah. Ne daj brate mili ovaj poklon od Allaha nikome a nedam ga ni ja.“Subhanallah...

Mnogi zanemare cilj puta,a to je zadovoljstvo Gospodara svjetova i težnja za Džennetom inšAllah,koja je uslovljena ljubavlju,i umjesto toga se fokusiraju isključivo na svoj put koji slijede,koji je u osnovi ispravan,ali mnogi,ne poznavajući,ili površno poznavajući preko različitih interpretacija i glasina,negiraju i omalovažavaju sve ostale puteve i sljedbe...

No oni koji,poput moga brata,zanemare put u odnosu na cilj puta,ne osvrću se ni lijevo ni desno,niti gledaju unazad,nego idu naprijed sa ljubavlju,razumijevanjem i poštovanjem prema svima koji idu Hakkovim s.w.t.putem,slijedeći Kur`an i sunnet,i već utabane staze i bogaze,koje naizled,jedni drugima se čine pogrešne,teške i nepremostive,oni ljubomorno čuvaju svoju ljubav za čitav Ummet,ne rasipajući je na nešto što će ionako ostati samo iza nas kada dođemo inšAllah do cilja,Božijeg zadovoljstva i Dženneta,oni je dijele svim putnicima kojima je i samima ljubav putokaz i vodilja,te se u“dovama pomažu,a mislima posjećuju..."kako kaza moj brat,mole oprost jedni za druge kao slabašna i griješna bića,vole se u Allahovo ime,te se uzdaju u tu ljubav umjesto u“savršenstvo i nepogriješivost svog puta u odnosu na sve druge...“

Na koncu,svim Hadžijama koji krenu put Časnog Hrama,polazište na Hadždž je upravo njihovo mjesto obitavanja,na nekoj od geografskih meridijana,sa njemu svojstvenim i tipičnim klimatskim uslovima,konfiguraciji terena,pripadnosti određenom mentalitetu,grupaciji naroda,pa eto,i mezhebu,i nijedan Hadžija nema zajedničko polazište niti prevali isti put,osim možda na dionici gdje se oni iz različitih pravaca sliju u jedan,i svi oni kada obuku ihrame,svjedoče VAHDANIJJET,JEDINSTVO...I SVI SU ALLAHOVI GOSTI-MUSAFIRI...

Niko nikog ne pita,zašto nije krenuo iz Indonezije,sa Kavkaza,Mauritanije,zašto nije došao brodom umjesto autobusom itd. ...Oni se sporazumijevaju i razgovaraju srcima,umjesto jezicima,osjećaju se srcima,osjećaju se kao jedno...

Neka te Allah s.w.t.obilno nagradi i podrži na pravom putu brate akerson,neka te obaspe obiljem svojih blagodati,u tvoja prsa udahne još više aška i ljubavi prema Njemu,Njegovom Najvoljenijem stvorenju s.a.w.s.i Poslanikovim ashabima,Ehli Bejtu...prema svim muslimanima...

Malo se i ja raspričah,upustih se malo u simboliku i slikovito ćavrljanje,no povod mi bi prelijep i ljubavlju okićen i nagizdan-ovaj lijepi post...

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu tebi i svoj braći i sestrama u vjeri,ukoliko vole,uvažavaju i poštuju,te ne vrijeđaju i ne tekfire zajedničke nam vrijednosti u Islamu,te naše majke r.a. Ashabu Kiram r.a.,i nisu grubi i isključivi u svojim stavovima...

A za nafaku se ne sekiram...to je nešto od čega se ne može pobjeći :))

 

islam photo: Islam islamispeace.gif
02.09.2013.

GOVOR: odgovornost i (ne)utemeljenost

GOVOR: odgovornost i (ne)utemeljenost

(nekoliko riječi u odbranu prof.dr. Rešida Hafizovića)

Piše: mr. Rusmir Šadić

Neposredno nakon mjeseca ramazana neki su imali naročitu čast izravno slušati a mi drugi tek putem interneta gledati i promišljati riječi prof. Safveta Halilovića koji se sa hutbe obratio vjernicima. Moramo priznati da je tema bila nesvakidašnja, originalno prezentirana i učinjena popularnom tokom proteklih dana. Referirajući se na, već sada popularnu i u suštini suvišnu, ramazansku emisiju koja problematizira povijesni rascjep muslimanske zajednice, pomenuti profesor iz Zenice je iznio određene stavove koji kod slušaoca mogu izazvati različite reakcije. Ipak, dok su neki stavovi ispravni, s drugima se ne možemo složiti a niti sa načinom prezentacije određenih pogleda na pomenuti problem. U nekoliko narednih pasusa pokušat ću ukazati na određene segmente njegovog govora koji imaju negativne implikacije i koji sa druge strane nisu utemeljeni na praktičkoj (etičkoj) a nerijetko niti na teorijskoj ravni.

Jačanje animoziteta i buđenje strasti

Svaki iskusan učitelj na problem nastoji reagirati mudro i ublažiti moguće posljedice eventualnog problema. U ovom slučaju, pomenuti profesor je koristio oštre riječi, nipodaštavajuće i negirajuće. Takav pristup problemu doprinio je negativnim reakcijama i buđenju strasti kod velikog broja muslimana koji su svoje stavove kasnije iznosili na facebook profilima i raznim web portalima. Kako je već poznato, takav ostrašćeni pristup kasnije je doveo do prijetnji smrću i ucjena.

Halilović vs. Hafizović

U istom govoru Halilović proziva jednog od najznačajnijih intelektualaca kod Bošnjaka, prof.dr. Rešida Hafizovića, inače profesora sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, optužujući ga za i suviše blagonaklon govor o šijama. Dovodeći u pitanje njegovo izjašnjavanje kao sunnije prof. Halilović sebi uzima za pravo da Hafizoviću pripisuje izvjesne orijentacije koje su realno neutemeljene. Međutim, čini se da prof. Halilović ne želi razlučiti znanstveni pristup određenom pitanju i analiziranje istog uz iznošenje stavova koji odslikavaju upućenost u povijesne činjenice i tokove mišljenja bez nužnosti da se sa istima govornik i osobno identificira. S druge strane, kada osoba sebi dâ za pravo da neargumentirano i veoma slobodno napada intelektualca kakav je prof. Hafizović onda to govori o „duhovnoj situaciji vremena“ u kojoj jedan narod obitava i temeljnoj neopreznosti govornika koji takvim pristupom sam sebe lišava svojstava ozbiljnog znanstvenika i govornika. Intelektualni doprinos prof. Hafizovića trenutno je nemoguće izmjeriti (to će biti moguće učiniti tek nakon 20-30 godina) a njegovo ime pripada samom vrhu bošnjačke intelektualne elite uopće. Kako onda, uz uvažavanje te neosporne činjenice, promatrati prozivanje uvaženog profesora koje je kasnije preraslo u svojevrsni linč koji je poprimio krajnje dimenzije?

Nestabilnost u mišljenju ili izmjena stavova

Govoreći o sunizmu i šiizmu prof. Hafizović je kazao kako je riječ o dva toka muslimanske tradicije koji (intelektualnu i duhovnu) snagu crpe sa istog izvora. Međutim, u svojoj hutbi prof. Halilović se snažno usprotivio takvom pristupu rekavši da u islamu ne postoje pravci, „islam je jedan“, te da su šiije sekta. Na taj način ih je isključio iz reda legitimnih nosioca i baštinika islama, te označio kao elemenat unutar rane zajednice koji nije ostao pri onome što je Poslanik zagovarao – što se može čuti i iz same hutbe. I dok je prof. Hafizović u svom stavu bio vođen činjenicom da šiije vjeruju i prihvataju sva načela vjere islama (imanske i islamske šarte), prof. Halilović je – iz njemu poznatih razloga – promijenio svoj raniji stav. Naime, oni koji su studirali na IPF u Zenici, slušajući predavanja prof. Halilovića svjedoče kako je isti tokom predavanja na upit o tome da li su šiije muslimani te kako ih treba promatrati, odgovorio kako je svakako riječ o muslimanima, budući da „vjeruju u Allaha, slijede Poslanika a.s., te prihvataju Kur'an koji je u potpunosti isti kao i naš“. Činjenica da je takvo mišljenje dijalektički suprotstavljeno sa stavom iznesenim u hutbi, ostaje nam da se pitamo da li je riječ o novim saznanjima koja su kod uvaženog prof. Halilovića izazvali epistemološki obrat ili je posrijedi pak nešto drugo?

Halilović & Qaradawi

Profesor Halilović je od ranije poznat kao osoba koja se naročito voli hvaliti svojim poznanstvom i prijateljstvom sa uvaženim šejhom Jusufom Qaradawijem. Isticanje te, više ili manje realno utemeljenje činjenice, često se moglo čuti odmah nakon predstavljanja prof. Halilovića na određenim naučnim skupovima i simpozijima, te je tako šejh Qaradawi – ni kriv ni dužan – postao neizostavni dio njegove biografije. Ipak, ne ulazeći u detaljnu analizu toga, želim ukazati na jedan oblik manipulacije intelektualnim profilom šejha Qaradawija, u svrhu legitimacije vlastitih stavova. Pri tome, ne mislim samo na profesora sa IPF nego i na druge koji dijele životni prostor sa cijenjenim učenjakom. Iako Qaradawi važi za neosporni autoritet unutar muslimanskog svijeta, broj godina koje je Šejh proživio hizmeteći islamu porastao je, te se može govoriti o potrebi da muslimanski svijet iznjedri novog alima koji bi mogao popuniti taj intelektualni vakum – koji nastaje starenjem i odlaženjem Qaradawija – a s ciljem da se izbjegne moguća zloupotreba poodmakle starosti šejh Qaradawija. Istina, šejh Qaradawi je iznio svoj stav o aktuelnim problemima u intervju za Al-Jazeeru. Međutim, nedostatak inkluzivne dimenzije, zaokret od ranijeg mišljenja, te mijenjanje stavova o određenim političkim problemima po povratku u Egipat, možda ipak ukazuju na neke od naprijed pomenutih opasnosti.

Halilović & Sultan Fatih

Ukazujući na dostatnost i kompletnost bošnjačke interpretacije islama kroz hanefijski mezheb, prof. Halilović se poziva na autoritet sultan Fatiha i Osmanlije preko kojih je islam zvanično došao na naše prostore. Tačnije, želi kazati da oni koji ovdje baštine šiizam - ako ih uopće i ima - negiraju validnost naprijed pomenute interpretacije. O nužnosti očuvanja bošnjačke interpretacije vjere islama kroz dimenziju maturidijskog akaida i hanefijskog mezheba, složit će se svi koji razumijevaju pitanja vjere, te povijesni i savremeni kontekst u kome Bošnjaci nastoje očuvati vlastitu egzistenciju koja je primarno ukorijenjena u islamu.

Međutim, postoji nešto u čemu se nikako ne možemo složiti sa prof. Halilovićem a to je posezanje za sultan Fatihom po potrebi ili samo onda kada procijenimo da bi nam mogao koristiti i pružiti legitimitet u nastupu. Nedostaje iskrenosti i smjelosti da se ista poruka uputi svima koji su iz arapskog svijeta došli ili jedan period tokom obrazovanja tamo boravili a koji imaju za cilj širenje islama na način potiranja hanefijskog mezheba, radikaliziranja načina mišljenja ili pak uvođenja određenih elemenata iz drugih pravnih škola mišljenja kako bi se stvorio jedan „čisti“ pristup, očišćen od novotarija. Upravo takav pristup ima za cilj negiranje ispravnosti interpretacije islama koja je došla preko sultan Fatiha a što ima za višestruke implikacije: negiranje uleme koja je baštinila i naučavala takvu interpretaciju islama, izmjenu duhovnog profila a time i identiteta Bošnjaka i ine druge kulturološko-duhovne deformacije ovdašnjih vjernika, prepoznatljivih po toleranciji ali i čuvanju vlastitih vrijednosti. Upravo zarad činjenice da sada, „kada nam se radi o glavi, hoće li nas biti ili neće“ (Halilović), važno je poručiti svima da postoje pravila igre i kućni red koji se mora poštivati, bez obzira iz koje zemlje dolazili, koliko novca nosili i pred kojim šejhom učili. Drugačiji pristup vodi ka zaključku koji nije pozitivan.

Imajući u vidu potporu Nastavno-naučnog vijeća FIN u Sarajevu spram prof. Hafizovića, iskazanu unutar zaključaka NN vijeća (29.8.2013.) u kojima se izražava duboko poštovanje prema naučnom radu istog i traži od Islamske zajednice da sankcionira korištenje institucija IZ za zloupotrebu vjere, te u kontekstu zvaničnog saopćenja, nedavno objavljenog na web stranici Rijeseta Islamske zajednice u BiH, u kome se osuđuje nasilje i podržava sloboda mišljenja i akademskog angažmana prof.dr. Rešida Hafizovića, i ovih nekoliko naprijed iznesenih redaka teksta imaju isti cilj: podržati riječ, mišljenje i akademski angažman prof. Hafizovića te ukazati na neprimjerenu zloupotrebu institucije hutbe za napad na slobodu akademskog mišljenja i potpirivanje međusobne mržnje i animoziteta.

 

http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=17506%3Agovor-odgovornost-i-ne-utemeljenost&catid=201%3Aaktuelnosti-kat&Itemid=458

 

http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=17502:nastavno-naucno-vijece-fakulteta-islamskih-nauka-osudilo-prijetnje-upucene-dr-hafizovicu&catid=201&Itemid=458

31.08.2013.

IZ PERA JEDNE BOŠNJAKINJE(IDENTITET I NIJE TOLIKO BITAN)

PREBROJAVANJE KRVNIH ZRNCA
"Pitam se zašto mi u BiH nasjedamo na te „uvozne“ probleme i toga nikad nismo imali."

Nekad mi se čini da smo mi Bošnjaci najsretniji ljudi na svijetu, čini mi se kao da nemamo nikakav problem, pa u nedostatku problema počnemo da izmišljamo probleme i sami sebi „mobu na leđa navlačimo“. Da li je to usud nas Bošnjaka da smo sami sebi najljuće sudije. Još se naša krv na zločinačkim kamama nije osušila, još se iskopavaju tijela rasuta po raznim masovnim grobnicama diljem BiH, još bijemo bitku opstanka na ovim prostorima i grcamo u problemima raznih vrsta, bez rješenja na vidiku. Mi, Bošnjaci, smo si uzeli kao najbitniji zadatak da si prebrojavamo „krvna zrnca“ i pravimo priču tamo gdje je nema, izmišljamo si Šijitizam i ostale marginalije. Toliko se snage troši u bespotrebnim raspravama koliko je ko i na kojoj TV bio zastupljen u proteklom mjesecu Ramazanu, odnosno ramazanskom programu na ovdašnjim TV stanica. Koliko je ko puta spomenuo Hz. Aliju i tako u nedogled. Nisam teolog i sebi ne uzimam pravo da se upuštam i teološke rasprave i nadmudrivanja, ali sam osoba razumom obdarena, i sa tog stanovišta mogu da kažem „ja vas ne razumijem“… Ne znam kome u ovoj Bosni treba da smeta i zašto da mu smeta, ako neko kaže da voli hz. Aliju i da ga citira, kad je i sam Poslanik s.a.v.s. volio hz. Aliju. Ja volim hz. Aliju, hz. Fatimu, hz. Hasana i hz. Huseina, hz. Hatidžu i šta je u tome problem, a nisam šija. Volim i hz. Ebu Berka, hz. Omera, hz. Osmana, Talhu r.a., Zubejra r.a. i sve ostale ashabe Allahovog dž.š. Poslanika. I ne vidim u čemu je problem. Pitam se zašto mi u BiH nasjedamo na te „uvozne“ probleme i toga nikad nismo imali. Mi Bošnjaci smo na bedemu Islama, nosimo bajrak Islama u najisturenijem dijelu dunjaluka. Stoljećima svjedočimo šehadet i čuvamo Dini i Islam, u Evropi i zbog toga plaćamo visoku cijenu. Sve do agresije na BiH nismo bili opterećeni ni sunitima ni šiitima, i jedni i drugi su nam bili Muslimani. Suniti smo, ali smo od svega najviše bili ummet Muhammeda a.s., sa agresijom na BiH su nam došle i nove informacije, kao i organizacije sa svojim interesima i pomutile su mozak (hvala Allahu dž.š.) nevelikom broju Bošnjaka, ali su odjedom Bošnjaci počeli da pričaju nebuloze i upuštaju se u rasprave o nečemu što smo do jučer sa takvim poštovanjem gledali i doživljavali. Raspravljamo se o osobama kojima je Poslanik s.a.s.v. zagarantovao Džennet, polemišemo o njima koji su svoje živote, imetke dali za Islam, o onima koji su prvi posvjedočili šehadet, o njima koji su lijegali u postelju Poslanika s.a.v.s., znajući da će kuća, kao i postelja poslanikova biti napadnuta, o njima koji su s Poslanikom na put Hidžre krenuli i s Njim s.a.v.s. pronosili bajrak Islama...

Molim Allaha dž.š. da mi podari iskrenost u vjeri i životu kakvu je imao Ebu Bekirr.a., da mojim kodom protiče fluid pravednosti i poniznosti kakav je proticao bićem Omera r.a., da imam stid Osmanov i pobožnost, skromnost, razboritost i hrabrost Alije r.a. I kada bi sve ove osobine upotpunila u svoju ličnost znam da bi tada sigurno barem djelićem ličila na prvaka ovog svijeta Muhammeda a.s. Kao žena bi voljela da u sebi imam čistotu, krhkost, iman i darežljivost hz. Fatime, kao i odlučnost, ustrajnost, pokornosti nepokolebljivost hz. Hatidže... Bošnjaci, pametnom je i išaret dosta...

Autor: Elmedina Muftić
Izvor: bosnjaci.Net

 

 

Danas je islamski svijet duboko podijeljen,vode se ratovi,ubijaju jedni druge,unose se nemiri,vještački pojačavaju međumezhebske razmirice i razlike u mišljenjima i stavovima,muslimani međusobno ubijaju jedni druge ili bivaju ubijeni,jedni kao sredstvo i materijal,iskorišteni,podržani i često nahuškani od strane din-dušmana Amerike i Izraela i njihovih Arapskih sluga u tobožnjem „džihadu“koji na najprljaviji,najbrutalniji i najsvirepiji način vode protiv pojedinih diktatura,no u zemljama gdje se skinu određeni diktatori i uspotavi se“Američka“demokratija,isti ti faraoni i taguti koji guraju nedozrele i glupave mladiće u rat u Siriji primjerice,okreću leđa toj demokratiji i podržavaju svrgavanje legalno i legitimno izabranih predstavnika,te podržavaju vojnu huntu...no,ja ću se osvrnuti u ovom tekstu na naše unutarbosanske prilike i tendencije,o ovim izvanjskim koje se tiču muslimana jedna vrijedna i poštovana,naša sestra Ruyah na svome blogu „Sve na ovom svijetu prašina je“

( http://oneummah.blogger.ba/),skoro pa redovno podastire najsvježije informacije o dešavanjima u islamskom svijetu,najobjektivnija mišljenja sa različitih izvora itd.te je s tog aspekta možda suvišno moje pisanje o tome...

Svjedoci smo tendencije prozivanja i etiketiranja svega i svačega na raznoraznim fb.grupama,stranicama,pa i na raznoraznim blogovima,na različitim tzv.“da`wetskim“ stranicama od kojih su mnoge i do sada donosile pometnju,etiketiranje,sijale razdor svojim različitim tumačenjima pojedinih pitanja oko kojih se muslimani razilaze,pljuvanjem i vrijeđanjem pojedine uleme i pojedinih kategorija i grupacija muslimana,neke od njih otvoreno tekfire,svrstavaju u mušrike,zabludjele,itd.(poput stranica“putvjernika.com““džemat-sabah.com“zatim zvanična stranica samozvanog daije i fakiha koji se odmetnuo od IZ Zijada Ljakića,itd.itd.)

Na društvenim mrežama pojedinci i grupe vode žestoke rasprave o pojedinim osjetljivim pitanjima,dajući sebi za pravo da protekfire i pljuju po čitavim narodima,islamskim grupacijama i načinima mišljenja i tumačenja pojedinih vjerskih aspekata,često ostrašćeni i nafilovani uglavnom sa isključivih i zajedljivih web-portala,stranica,grupa,koje otvaraju uglavnom isti takvi neodgovorni pojedinci različitih fela,kategorija,pravaca,naobrazbe...

Često su u takvim raspravama,bukvalno svađama,dijalozima,na kojima kako rekoh pojedinci vođeni tekfir-ideologijom i isključivošću protekfire čitave zajednice i pojedince,najagilniji i najbučniji oni sa niskom općom i vjerskom naobrazbom,ili oni koji su se i sami baškarili i neometano širili,osnivajući pojedine  vlastite zajednice,poput one u Boćinji,usvajali jedan isključiv i grub način razmišljanja i djelovanja desetlječima ničim neometani,da bi im sada odjednom zasmetao primjerice,jedan uvaženi Profesor,akademske naobrazbe,od ranije poznat po edebu,općepriznatim lijepim i ljudskim manirima,a povrh svega inteligentan i obrazovan,naravno,riječ je o profesoru Hafizoviću..

Jedan uvaženi alim sa hatibskog minbera džamije“Kralj Fahd“(naravno,riječ je o Safvetu Haliloviću,na kojeg se odnosio dio hutbe o“zapaljivom govoru“uvaženog Reis ef.Kavazovića u džamiji u Stocu)koji napadajući profesora Hafizovića tako revnosno i stravstveno brani tzv.“tradicionalni Islam“kakav je došao u Bosnu sa Osmanlijama,godinama se ne oglašava niti jednom riječju primjerice,na pljuvanje,etiketiranje,vrijeđanje i prozivanje islamskih derviških redova,sa kojima je i došao“tradicionalni Islam“i koji je stolječima utkan i sastavni dio istog,od strane pojedinaca na svojim tribinama,predavanjima,sijelima,pa i na pojedinim javnim medijima,a koji desetlječima vaninstiucionalno i ne pitajući nikoga za mišljenje,godinama siju fitnu i prave razdor jednostranim i neinstitucionalnim tumačenjem Islama,vrijeđajući i omalovažavajući čak i institucije IZ.

Dotičnom je zasmetao način oblačenja,podvezivanja i nošenja kose jednog ovdašnjeg šejha na kojeg se takođe obrušio u hutbi,no nikad mu nije zasmetao izgled i nošnja,primjerice kudikamo veća kosa i brada jednog nesrećno stradalog Hafiza koji je javno i brutalno napadao institucije od kojih i sam dotični prima plaću,brutalno izvrijeđavši njegove kolege,te koji je svojevremeno organizovao pohod i oslobađanje Careve džamije od derviša,koji je po mnogima začetnik i ideolog jedne destruktivne i isključive tekfir-ideologije koja će se godinama kasnije,napominjem“nesmetano“širiti...

Ovo je samo jedno izdvojeno mišljenje poput ovog naše sestre,jedan svojevrsni revolt na višedecenijsko vrijeđanje ovdašnje uleme,obrazovanih,uglednih i poštovanih ljudi,jednostrano i isključivo tumačenje islama koje ne daje pardona drugom i drugačijem a koje proteklih mjesec dana kulminira na raznoraznim stranicama i društvenim mrežama...takođe,moje mišljenje je,koje ovaj put nije izdvojeno,jer se sa istim slaže najveći broj ovdašnjih muslimana,jeste prihvatanje i slijeđenje institucija IZ,uvažavanje njenog mišljenja i stava po raznoraznim temama oko kojih se danas  vode žučne rasprave,pa makar se i ne slagali u svemu i sa svim zvanično izraženim mišljenjima i stavovima...citiraću u tom pogledu jedan dio hutbe uvaženog Reis ef.održane prije oko sedmicu u Stocu:

Živite svoju vjeru u predanosti Bogu, ispunjavanjem svojih obaveza i udaljavanjem od harama. Allah je rekao: Bojte se Boga koliko možete...  Poslanik je pozvao: Čuvaj se zabranjenog pa ćeš biti najpobožniji čovjek.

„Neznanje je otrov za vjernike. Poslanik, a.s., kazao je da je bolji jedan pobožan alim od hiljadu neukih pobožnih muslimana. Gledajte od koga ćete uzimati znanje o vjeri. Oni koji vas pozivaju na isključivost i koji ne unose sigurnost u vaša srca i našu zajednicu nisu rabbanijuni, oni koji pozivaju Gospodaru svjetova. Na njih nas Kur'an upozorava: Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s pravog puta skrenete. (Al-Nisa, 27)“

(http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=17442:hutba-reisu-l-uleme-u-stocu&catid=203:mina-vijesti-kat&Itemid=459)

 

Takođe podsjećam sviju nas na riječi imama Tahavija r.a. kojeg uz Ebu Mensura El-Maturidija r.a.kao pripadnici Hanefijskog mezheba slijedimo u Akaidu:

 

Rekao je imam Tahavi :

 

ونُسَمِّي أهل قِبلتنا مُسلمين مؤمنين ، ما داموا بما جاء به النبي صلى الله عليه وسلم مُعْتَرِفِين ، وله بِكُلّ ما قاله وأخبر مُصَدِّقِين.

 

“Pripadnike naše kible nazivamo muslimanima vjernicima, sve dok priznaju ono što je preneseno od Poslanika i dok čvrsto vjeruju u sve ono o čemu nas je on obavjestio.”

 

 Tumačeći ove riječi imam Ibn Ebi-l-Izz veli: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

 

من صلى صلاتنا واستقبل قبلتنا وأكل ذبيحتنا فهو المسلم له ما لنا وعليه ما علينا.

 

‘Ko klanja namaz kao što ga mi klanjamo, i okreće se prema našoj kibli i jede ono što mi koljemo, takav je musliman, njemu pripada ono što i nama pripada i ima obaveze koje i mi imamo.”

 

Dalje kaže: “Ovim govorom šejh (Tahavi) želi da ukaže da su iman i islam jedna cjelina i da čovjek ne izlazi iz okvira Islama zbog grijeha kojeg čini sve dok ga ne ohalali. A pod izrazom “pripadnici kible” se smatraju oni koji se pripisuju Islamu i koji se okreću prema kibli, pa makar bili i od sljedbenika strasti (ehlu-l-heva) ili griješnici, ukoliko ne negiraju ono sa čime je došao Poslanik.”

Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu svim dobronamjernim i tolerantnim muslimanima!!!

 

10.08.2013.

Suniti, Šiiti -2. i 3.epizoda

10.08.2013.

Suniti, Šiiti-1.epizoda

Prva od tri epizode interesantnog serijala na federalnoj tv o razbijanju predrasuda i jedinstvu dvije velike grupacije Ummeta...


Stariji postovi





MOJI FAVORITI


اوقات شرعی


Da nije istine,kako bi se znalo šta je laž,
laž od istine dobije istinsku svjetlost.

U mislima i nadi da je nešto istina,neistina se provuče,
na ovaj način otrov se kapa u med i tako pojede.

Da nije slatka pšenica u jelu,
kako bi kukolj gorki prepoznao?

Ne reci da je sve krivotvoreno,
u svemu ima praška istine.

Stoga ne govori da je sve zalutalo i krivo,ne postoji
nijedna ideologija a da nema zrna istine.

MESNEVIJA II/2930-35




ODBROJANO:23813